Za Božić si željim božićno drivo

Božićno drivo, jelva ili kot u narodu velimo, „krispam“, je u božićnom času kinč svake crikve i obiteljskoga doma. Svako stablo je znak žitka, a Jezuševo rodjenje je upravo to, novi žitak! U povijesti svake vjere, u narodni tradicija, u arheologiji i umjetnosti cije­loga svita najt ćemo sveta stabalja. Stari naro­di su vjerovali, da stablo, ko nikne,  javlja boga. Duhovni koren stabla je u božanskom svitu, a njegova koruna se širi zvrhu svita. I tako stablo veže ne­bo i Zemlju, ali i pod­zemni svit, svit mrtvih. Zato kad stablo simbolizira duhovnu komponentu i kad je ispunjeno nekom svetom mo­ću, su ljudi poštovali stablo, ko svako ljeto umira i se opet oživljava. Bili su osvido­čeni, da se u njem manifestira nešto mi­stičnoga, ča je iznad človika, nač on nima uticaja i ča valja za cio kozmos. Zato je stablo i simbol svemira, uni­verzuma.

Tagovi: 

Ste znali? - Na Badnjak moramo jisti ribu

Kad je na stolu ponudjeno čuda jila, se veli da smo pogošćeni „kot na Božić“. Današnji dan nam stol svaki dan izgleda kot da je Božić, zato nam jiliši na sam Božić nisu osebujni. Prlje­ je Badnjak bio posni dan. Uopće je jur od Martinje bio post, ki je du­rao cio advenat i je završavao na Badnjak po polnoćnici. Pos­titi znači, da je dost jednoč na dan najisti se do sitosti i ne jisti ništ mesnatoga. Zato se na Badnjak pred polnoćnicom ji riba, zvećega šaran (Karpfen).

Tagovi: