Širom Europe ima puno Slavenov – od sjevera i sjeveroistoka ča do sjeverozapada ovoga kontinenta, i od juga do jugoistoka. Ako pak gledamo na sridnju Europu, onda bi najvjerojatnije mogli reći da su gradišćanski Hrvati „sridnjoeuropski Slaveni dakle i geografski povezuju Čehe, Slovake, Poljake, Łužičke Sorbe, Kašube, Rusine, Ukrajince, Ruse i druge jur skoro pozabljene istočne i sjeverne slavenske narode sa slavenskimi narodi na jugu i jugoistoku Europe, kao na primjer Slovenci, Hrvati, Srbi, Črnogorci, Bošnjaki, Bugari, Makedonci, Pomaki i drugi.

Prilično 40 zastupnikov iz 13 različnih zemalj i držav se je na poziv Djelatne zajednice slavenskih manjin (AGSM) unutar FUEN-a sastalo u Hrvatskom centru u Beču da bi informirali o sebi i se medjusobno upoznali i da bi raspravljali o svoji otvoreni pitanji i problemi. A to su po lanjskom susretu kod moliških Hrvatov u Mundimitru i Vastu u Italiji, a ljetos su to činili kod gradišćanskih Hrvatov u Austriji – s izletom i mogućnosti upoznavanja granov ove stare hrvatske dijaspore i u austrijskom Gradišću (Novo Selo), Madjarskoj (Bizonja) i Slovačkoj (Čunovo).

Za najveći dio zastupnikov brojnih slavenskih narodnih grup širom Europe ovo je bilo pravo otkriće, jer su na jednu stranu vrlo ugodno i prijateljski bili primljeni u Hrvatskom centru u Beču kao i od zastupnikov HKD-a (ove dvi organizacije zastupaju gradišćanske Hrvate u FUEN-u) i su se mogli temeljito informirati o aktualnoj situaciji ove narodne grupe u Austriji – a to i u parlamentu sa zastupniki političkih strankov (VP, Zeleni i NEOS-i).

Ali je sigurno, da je medjusobno (i bolje) upoznavanje ovih brojnih zastupnikov slavenskih manjin iz toliko različitih europskih zemalj stvara vrlo rodno tlo za osvišćenje i diženje samosvisti ovih narodnih grup i u pogledu na postupanje prema svojim domicilnim državam. Ovde se radi dobrim dijelom i o non-kin-state manjina, dakle ke nimaju svoju matičnu državu. Do neke mjere se to tiče i gradišćanskih Hrvatov u Austriji i u susjedni zemlja, pred svim i łužičkih Sorbov (Lausitzer Sorben) u istočnoj Nimškoj a svakako i Pomakov u Bugarskoj.

Ovim djelatnim sastankom AGSM-a kod gradišćanskih Hrvatov u Beču se nudila i odlična prilika, da se baci pojačano svitlo na nacionalne manjine odn. narodne grupe i u urbanom prostoru, dakle u gradi izvan autohtonoga područja. Ovo se tiče pred svim gradišćanskih Hrvatov i Hr- vatic, kih ima sve već i u velegradu Beču, a ovde zapravo nimaju nikakova prava. Najveć boli da nima manjinskoga školskoga zakona za Beč, ki bi se zgledao na hrvatsku narodnu grupu u velegradu, kade živi sve već Hrvatov.