Vist o smrti jednoga našega velikana udrila je kao grom usred koncerta za jednoga drugoga našega velikana: Vili Rešetarić i Štefan Kočiš. Jedan je na veliku žalost i tugu nas i cijele Austrije naglo i neočekivano otišao — drugi je na sriću, iako u zreli ljeti, još uvijek med nami.

Dokle je Štefan Kočiš uvijek bio usidren u hrvatskoj zajednici, je djelovao u njoj i skupa s njom, Vili Rešetarić nam se je stoprv u zreliji ljeti vrnuo u hrvatsko krilo. Ovo pravoda nikada nije bio napustio, jer je je nosio u dibini svoje duše, svojega srca. Samo je malo gdo to znao, kako je i on sām stoprv čuda kašnje oduzimao sloj za slojem debele prašine od svojega ditinstva, od svega hrvatskoga — kako je on to znatno točnije odredio „stinjačkoga“ porijekla i dibokoga ukorenjenja u domaćoj hrvatskoj riči.

Nezaboravan je njegov nastup u Kolonovićevom mjuziklu »Coming Home« u južnogradišćanskoj Borti kade je izmed ostaloga otpjevao i hrvatske narodne „Ti si Milka moja“ i širom barom poznatu stinjačku „Oral, jesam oral“ A ov vrhunski dogodjaj na jugu Gradišća je bila i zipka hrvatskoga muzičkoga preporoda Vilija Rešetarića. S tadašnjimi „dičaki“ iz folklornoga ansambla Kolo-Slavuja, Filipom Tyranom, Tomom Jankovićem, Palom Malýjem i Rubenom Gludovcem su tada rodili BasBariTenore, skupa s njimi je nastao novi žanr muzike u naši krugi, ki je štartao kao iz strijele i je u najkraćem roku stigao u srca i duše ne samo nas Hrvatov i Hrvatic nego i većinske publike širom Austrije.

Zvana toga je vist o nagloj i neočekivanoj smrti pogodila cijelu Austriju, stare ino mlade, a iz našega domaćega gledišća najveć je pogodila BasBariTenore a tim i našu domaću muzičku scenu. Kod njih i s njimi je Vili iskapao i našao svoju stinjačku i hrvatsku najtajniju mladost. Skupa s njimi je otkrio jur skoro zaboravljenu kamricu svojih dibokih ćuti i skupa s Filčekom, Tomčekom, Pal- čekom i Rupčekom je Vilček bio i duša BasBariTenorov — a tim i velik dragulj, biser u našem razumivanju narodne muzike, ali i glazbe uopće.

Velikan je za Austriju, dobročinitelj, pokretač, nacionalno dušno spoznavanje, savijest. Ali za nas je (bio) još ča to već. Nam je pokazao da je ćut, da je porijeklo, da su uspomene na ditinstvo na kraju dana ipak jači od pritiska asimilacije, od silne moći prilagodjivanja svemu većinskomu. Ovo je živi dokaz za to, da bilo ka politika ne more zničiti to, da je u srcu i ča je u duši ča mu je majka, ča su mu hrvatski rodjaki položili u zipku, ča mu je majka dala sobom. Morao je daleko otputovati, da bi mogao opet domom najti. Ne na zadnje sa svojimi četiri „-čeki“, kim je bio i očinski prijatelj mu se je to i ugodalo, a s tim je načinio ne samo sebi nego u mnogim nam na veliko veselje!