Ako rekapituliramo minuli tajedan moramo priznati da se je od dana u dan pogoršala situacija — u Ukrajini, a tim i u cijeloj Europi. Zapravo nezamišljivo je bilo za stare i starije med nami, da će u Europi još jednoč moći zbusnuti ovakov konvencionalni boj.

To smo zapravo mislili i pred već od trideset ljet, kad je zbusnuo boj u srcu Europe, na zapadnom Balkanu, takorekuć pred našimi kućnimi vrati. Ali smo se mogli a tim batriti, da to neće prelaziti regionalni sukob. A smo otvorenimi očima i nevjerno gledali na pucanje, umaranje, mrcvarenje i egzekutiranje, i nismo mogli, bolje rečeno kanili, vjerovati da se med nami opet more dogoditi genocid. A dogodio se je. Paralizirani smo bili, nemoćni i Hrvatom i Bošnjakom „prepustili“ da se sami branu. Ali kod toga boja smo mislili pri sebi, da je to samo lokalna katastrofa. I bila je. A konačno su Amerikanci svemu načinili konac. Mirovni ugovor u Daytonu nije bio pravičan, niti ta u Versaillesu.

Ali ča se sada dogadja u Ukrajini, moglo bi preplaviti široke granice ove tako velike zemlje i narod s kih 44 mil. stanovnikov. Stari i stariji med nami su u sebi svenek nosili strah, da „ruski medvid“ samo počiva ili spava zimski san, ali da će se koč opet probuditi. Ali čim već ga Zapad žaklji i jada tim ljutije i srditije će se probuditi i udarati okolo sebe i sa svojom moćnom čapom razbiti to ča ga bludi ili ča mu se ne vidi.

Preoholi smo nastali u našem sve jačem uvjerenju „gdo bi nam nešto mogao?“. Bili smo uvjereni, da je mir ča od Boga odnosno samoga dano. Pozabili smo na to, da je boj bila svakidašnjica u cijeloj našoj človičanskoj povijesti. Da sada jur tako dugo nije bilo boja u našoj sredini se ima tomu zahvaliti, da su Prvi pak i Drugi svitski boji bili tako strašni i su toliko srušili i zničili i su tolikim ljudem stali život, zdravlje, imanje i dostojanstvo, da su glavni „igrači“ imali za odredjen čas dost od toga, jer su se iskrvavili i toliko toga morali žrtvovati—na sve strane—da su se morali „spočinuti“. Narasle su generacije, ke si to već nisu mogle predstaviti, da ćedu koč opet morati u boj, i nezamišljivo im je da bi se išli boriti za nešto, i sa svojim životom stali u obranu nečega.

Koliko su ovi redi još aktualni u petak, kada budu došli do štiteljev i štiteljic? Gdo zna? Morebti su se ipak upametili i uvidili da nuklearni boj nijedan ne more preživiti. Činjenica je, da Putin neće popustiti, da već ne more popustiti. Takaj je i činjenica, da u zapadnoj Europi već nigdor ne želji pojti u boj. A Ukrajina ga ima sada, Ukrajinci i Ukrajinke sada sidu u podrumi, jer im se bombardiraju gradi i sela. Ako je Putin zaista optužio Zelinskoga i zato kad je Židov, će američka istočna obala uticati na Bidena a i Izrael će se dignuti. A onda nam svim joj!