Kako kaže pred kratkim objavljena statistika broj istupov iz Katoličanske crikve je minulo 2021. ljeto opet narasao. Širom Austrije već od 72.000 katoličanov je ostavilo Crikvu. I u Gradišću je bilo za tretinu već istupov u prispodobi s 2020. ljetom. U Dijecezi Željezno u 2021. ljetu 1.719 vjernikov je položilo svoje članstvo. U Gradišćanskoj biškupiji je javljeno 184.458 katoličanov i katoličankov, to su prilično 62% Gradišćancev.

BEČ/ŽELJEZNO — Kako je naglasio dijecezanski biškup dr. Egidije Živković prema Hrvatskoj redakciji ORF-a Gradišće „potribna je točna analiza“. Živković je tom prilikom rekao, da je potribna realistična interpretacija situacije isto tako kao i kreativnost za znak žive Crikve. Aktualni trend pojačanih istupov iz Crikve da se mora gledati u kontekstu pandemije. Društvo da doživljava najveću iznimnu situaciju, nesigurnost i polarizaciju od konca Drugoga svitskoga boja. A to se tiče i Katoličanske crikve.

U medjuvrimenu je činjenica, da već od dvoja ljeta koronapandemije je ostavilo i nadalje ostavlja svoje trage i slijede na ljudi i na društvu uopće. Rascipljenost društva je sve očitija — ne samo politički i partijskopolitički nego i u pogledu na svitonazor u temeljni pitanji života. Najbolje to kaže i svadja oko cipljenja. Nažalost se ne more očekivati pomirenje, nego pozicije i fronte se utvrdjavaju, demonstracije nastaju sve nasilnije, ali društvo ide čudakrat i kroz obitelji i dostkrat i kroz hištva. Ku ulogu u tom more igrati Crikva, pred svim i Katoličanska? Nato so pokusili najti odgvor.

Branko Kornfeind

„Ljudi slabu u vjeri a ako pak još tribaju platiti crikveni prinos, onda čim laglje istupu iz Crikve. Ljudi danas mislu da su najspametniji a otpad od vjere je usko vezan i s otpadom od tradicije. Crikva zgublja svoju funkciju u društvu a ako pomislimo da u prosjeku još samo 10 posto ljudi ide u crikvu, netriba već čuda komentirati ovu činjenicu. A ako pak još tribaju platiti crikveni prinos onda je to pikica na i u njevoj odluki da istupu iz institucije Crikve.U Gradišću je još najbolje u prispodobi s drugimi saveznimi zemljami Austrije. U Beču npr. samo još 7 posto ljudi ide redovito u crikvu.

Kako je rekao Branko Kornfeind, kada je on još bio farnik u Pandrofu je bar kih 200 do 300 ljudi redovito pohadjalo crikvu, to je jur tada bilo manje od 10 posto. U susjednom Niuzlju je jur tada bilo znatno manje od 200 (pri broju od kih 5000 kršćanov). U mali hrvatski seli se je Crikva do sada bolje držala. U Mjenovu da je do pred „ovimi promjenami“ išlo barem kih 70 posto ljudi u crikvu. Ali npr. U Malom Borištofu se je jur pred koronom mogao opaziti rapidan pad broja vjernikov u crikvi, a Veliki Borištof je čista katastrofa iz pogleda Crikve.

Kako je rekao farnik Branko Kornfeind u razgovoru s HRVATSKIMI NOVINAMI, ima brojnih faktorov, čimbenikov zač da se ljudi otudjuju od Crikve, ali kod lutorov u Evangeličkoj crikvi da je još gorje, onde u prosjeku još već ljudi istupa iz Crikve — iako je čuda liberalnija i žene npr. smu biti farnice i imaju čuda otvorenije strukture. Samo o tom se u mediji ne piše, je rekao Branko K.

O situaciji u svoji tri fara je rekao farnik Branko, da u Čembi i Vincjetu nije tako strašno, ali u Čajti je čuda gorje, jer se zgublja sridnja generacija, to su 30- do 50-ljetniki. U ovoj generaciji se jako rezrjedjuje broj vjernikov ki dohadjaju u crikvu. Ali ima i suprotivnoga, naime u nekadašnji hrvatski seli južnoga Gradišća, kade sada službuju npr. hrvatski duhovniki Joža Banfić i Zdravko Gašparić, se more opaziti da vjerniki imaju čuda jaču vezu Crikvi nego Nimci. Samo, to su mala seoca, a velika, i hrvatska sela na sjeveru Gradišća se dijelom otudjuju od vjere i Crikve — kako i od hrvatstva.

Tome Krojer

To potvrdjuje kanonik i farnik u mirovini Tome Krojer, ki vidi kompleksno sociološko pitanje u vezi s Katoličanskom crikvom. Polag Krojera se crikve opet popunjuju npr. u Uzlopu, Trajštofu i Klimpuhu a osebujno i u Vulkaprodrštofu, zahvaljujući tamošnjim farnikom kao npr. Štefanu L. Jahnsu. „Mi smo još svenek ta institucija, ka ljude more privući i kroz sakramente ako su to npr. pričest ili bermanje.“

„Jedni su se odaljili i zato, jer ako človik već ne ide u crikvu, i nijedan ne iz njegove okolice, onda jednostavno izgubi vezu. Ali današnji človik se sve već zgublja u cijelom svitu, i ovo i ono mu već ništ ne dā i već ne zna ča će s ovim ili onim. Ali vjera ima odgovore na čuda pitanj, na ka ćedu znamda koč kašnje tribati odgovore.

Tome Krojer vidi problem i u tom, da „Dijeceza šalje farnike onim ki su istupili iz Crikve stoprv potom, a onda farniki skoro već nimaju šanse, da ove još okrenu od svoje odluke. Mimo toga, naravno „problem je i diskusija o seksualnom zlostavljanju unutar Katoličanske crikve, pred svim i u Nimškoj, kod nas manje“ — veli Krojer i se pita „će li ovo sve koristiti društvu ili će se nastaviti desolidarizacija“. Jasno veli, da „Crikva i vjera nudi puno vridnosti. Crikva je dala velik doprinos tomu, da se je društvo skupa držalo, ali ako je samo raskaljamo, ćemo si vjerojatno otpiliti kitu na koj sidimo“.

„Crikva nijednoga ne isključuje, ali ljudi za vrime pandemije imaju ipak straha pojti u crikvu, iako ne isključujemo one ki se ne daju cipiti, puno ljudi se je za vrime korona pandemije odučilo, pojti u crikvu“ je re kao Tome Krojer.

Paul Zulehner

Pastoralni teolog Paul Zulehner je u razgovoru za radio Ö1 tvrdio uz ostalo, da istupi kumaj moru uticati na Crikvu, a pripadanje Crikvi jednostavno već nije po sebi razumljiva tradicija kako je bilo prlje. Zanimljivo je da, on u cipljenju u Katedrali Svetoga Štefana u Beču vidi uzrok za istupe iz Crikve, jer „protivniki cipljenja ne moru istupiti iz Republike Austrije, ali iz Crikve moru“. Zulehner ne vidi mogućnost kako bi preokrenuli proces istupanja iz Crikve, ali bi se mogao osporiti, načiniti poljackijim, jer sve nategnutijoj situaciji doprinašaju i „nepotribne iritacija“ kako je zahadjanje sa ženami i s njevim pristupom crikvenim službam ali i mjere, na primjeru celibata, čije olakšanje bi moglo oblažiti dramatični manjak duhovnikov u Katoličanskoj crikvi.

Štefan L. Jahns

Teološki dobro potkovani farnik u Vulkaprodrštofu Štefan L. Jahns veli da je „Katoličanska crikva stoljeća dugo bila narodna Crikva a cijeli narod je bio ne samo vjeran, nego je bilo po sebi razumljivo da ljudi poslušaju ča veli gospodin farnik. Socijalni pritisak je otpao, npr. da se krsti, pričešća, berma, vjenča, a danas individualizam napreduje, imamo sve veću slobodu u životu, a čim veću slobodu imaju ljudi tim manje tribaju Boga. Imamo sve i ne tribamo već Boga. Imamo dobro osiguranje i zato Bog igra sve manju ulogu u našem životu. Nimamo već ta socijalni, pritisak da bi išli u crikvu“ konstatira Jahns ov trend u današnjem svitu.

„Kad pipravljam dicu na prvu pričest, čuda puti moram ustanoviti, da im fali vjerski fundament, neznaju se već prekrižiti ili zmoliti Zdravu Mariju ili Oče naše, jer ni roditelji ni staristarji već ne idu u crikvu. Svaka kriza otkrije nešto novoga. Tim kim vjera već nije tako važna, već ne idu u crikvu i već neće dojti. Kod mladih će još manji broj pojt u crikvu jer velu ,Nam to nije važno’.“ Farnik Štefan Jahns i sumnja da „sigurno već nećedu dojti svi mladi najzad u Crikvu, jer već nima crikvene socijalizacije. U osnovnoj školi već nije po sebi razumljivo da se prekriži. Dicu moramo podučavati u molitva. Ako ne gdo već ne kani milištrovati, on da ni drugi već ne kanu, jer za mnoge već ne postoji ta nekadašnji socijalni pritisak, da je to jednostavno dio svakidašnjega života.“

O dijelom napetoj situaciji u Dijecezi je rekao, da bi on osobno, ako vidi da ga njegovi vjerniki ne prihvaćaju i da nima plodne suradnje, zaprosio biškupa da ga premjesti kamo drugamo, kade bi djelotvornije mogao službovati.