Predsjednik najvećega hrvatskoga društva je za već demokracije i po uzoru Madjarov za odibrano skupno zastupničtvo gradišćanskih Hrvatov. Važna je za njega i opširna hrvatska ponuda za dicu.

HN: Pri generalnoj sjednici u Trajštofu su Vas opet potvrdili kot predsjednika. Ča je Vaša motivacija za ovu funkciju?

Stanko Horvat: Glavna motivacija je, da širimo hrvatsku rič, hrvatsku kulturu, da razvijamo po mogućnosti i nove ideje; da si stare, ke smo mogli realizirati i nadalje držimo, ke su potribne po meni. To su uglavnom uzroki. Takorekuć to ča je dobro si kanimo dalje držati, na primjer Grajam, Recital – ki jur jako dugo postoji – Košić, a i sad u zadnjem času – krez COVID smo mrvu zakočeni, ali imamo opet projekte s knjigami. „Povidajke o Franji“ smo na primjer jako rado naprik zeli. S Anom Šoretić stabilno suradjujemo i imamo s drugimi manjinami suradnju prik granice. To je naš cilj, čvrstiti našu kulturu ovde u Gradišću.

HN: Ako si gledamo strukture naših velikih nadregionalnih društav je mladina obično slabo zastupana. Ima HKD strategiju, kako atraktivirati društvo za mladinu?

Horvath: Mi, to znate, jako čuda za dicu djelamo. Nažalost po tom nam malo fali kontakt mladini – ali dobro, ti ki se onda angažiraju se dijelom u Beču i su aktivni u HAK-u ili u tamburaški društvi – onde ta pravi kontakt, moram iskreno priznati, ne postoji. Ali imamo sigurni te, ki su onda izobraženi. Kad gledam kod nas u odboru onda su par, ki su študij zgotovili, učitelji postali, itd. i ki se onda opet angažiraju. Znamda je to do neke mjere i faza zrejanja. Svaki, ki je mlad se ne kani veljek jednoč u društvo uključiti, ko je po svojoj definiciji znamda konzervativno. Za mene je to prirodno, da ti sad Hrvatsko kulturno društvo nije najveća okupacija, kad si mladi študenat. Činjenica je, da se za potencijalnu „mušteriju“ nako pak raskidaš. Ki se rado angažiraju, ako smo si iskreni, tih nije čuda. Ča se tiče kulture moraš biti veseo za svakoga, ki dojde i ga podupirati. I jasno, s takovimi resursi mi onda sprobiramo zahadjati. Ali moram reći, da imamo u zadnjem času stabilan broj, ovde ki su u društvu.

HN: Vjerojatno će sada biti već puti ovako, da ćemo morati reducirati kontakte. Ima HKD ovde kakove strategije, kako će u to vrime dojti onda do svojih ljudi?

Horvat: Unutar društva normalno znamo ovako prik videokonferencijov dobro komunicirati i se sastati. Newsletter je sigurno jedan način, ako se kanimo u budućnosti modernizirati; znate, da smo i aplikacije van dali, kanimo opet već prik YouTubea – i to se sad počinje malo oživiti. Tako da imamo nakane i cilje putem novih medijov dojti do naših ljudi i mladi, i sigurno na tom putu nećemo stati. Moram reći, da sam protiv, da sve na nove medije ide. Knjige i novine, odnosno Glasilo će i u budućnosti ostati važno. Prvič je to za starje, a i već cijenjeno je, ako je to pisana rič i ako u ruka držiš. To će se sigurno još već minjati, ali još jedan veći dio voli to. Zato i na primjer još svenek izdajemo Glasilo. Strategija, ka se tiče mladine je, da kanimo pojti i u nove medije. To smo rekli i jur na generalnoj sjednici, da se mladi kanu u tom smjeru angažirati i da se za dicu nešto napravi.

Ja sam apsolutno otvoren ča to naliže. Mi smo i jur jednoč imali, da se za mladinu općenito budžet dodili, koga mladina sama onda autonomno upravi. To bi isto bio cilj. To smo jur jednoč djelali, tako pred 20 ljeti. Onda je mladina uglavnom s tim budžetom išla u Hrvatsku na izlete.

HN: Petar Tyran je nedavno u svojem komentaru kritizirao fokus HKD-a na sridnje Gradišće. Kako Vi to vidite i kako bi se moglo reaktivirati jače djelovanje u drugi krajina Gradišća?

Horvat: Ako gledam na to, koga imamo zaposleno, onda se to dementira, gledeć na to stoji sjever momentano u prvom redu. Naš cilj je na primjer, da po smrti Štefana Eisnera opet reaktiviramo klimpušku sekciju Hrvatskoga kulturnoga društva, ka je svenek bila najjača sekcija. Situacija nam ali trenutno ne dopušćava i onde kakovu sjednicu održati. Ali u ta smjer sigurno ča predvidjujemo, a i Verena Zeichmann ima dobar kontakt u Klimpuh. Ča će biti znamda malo teže za ostvariti – ako se pogleda na 100 ljet tamburice u Gradišću za dvi ljet – je Tamburaški savez. Da ovde na noge postavimo jedan komite proponentov, ki dojdu iz svih krajev Gradišća, ki bi se zato zeli. Imamo na primjer jedan gradišćanski savez limene glazbe. On je i uključen u tu izložbu u Solunku – mi takočega adekvatno nimamo i nismo u to uključeni. Tamburaši ne bi bili samo ukras pri svečevanju, nego predmet svega toga.

HN: Pred dvimi tajedni se je utemeljilo novo društvo „Stalna konferencija narodnosih Savjetov“. Kritizirali ste ovo novo društvo i najavili da nećete biti član, iako bi imali automatski mjesto. Koliko znamo ste jur unajpr poznali štatute društva. Kako da se niste jur prije uključili u diskusiju, ipak ste potpredsjednik Savjeta.

Horvat: Ovako, ja sam stoprv dostao konačnu verziju – dva tajedne prlje. Ja uopće nisam znao, da se to u pozadini kuha. Mene nijedan nije informirao. To sam na znanje zeo. Ali nisam iz peršonske pogodjenosti, kad se mene ni uključilo, protiv toga, nego to je principijelni stav Hrvatskoga kulturnoga društva, koga gajimo i jur od 2011. ljeta. Nemoremo jedno društvo odnosno jednu koncepciju zastupničtva podupirati, ko je totalno nedemokratsko. Mislim, ta stalna konferencija, ka se je sad kot društvo etablira, kani s jasnim glasom govoriti u ime svih društav, prez da se minimum Savjeta o tom konzultira. A s ovakovim forumom se kani onda dirigirati, iako je koncepcija Savjeta isto jur po sebi problematična.To nije zastupničtvo, kad te se isto ziberu kot zeca iz šešira. To nije demokratski. Ako mi živimo u demokratskoj zemlji onda bi i mi koncem konca morali po tom pojti, da se i demokracija u naši krugi širi. Ali ovo ide sve tanje prema piramidi, a odzgor na piramidi onda par spametnih sidi, ki sve znaju i sve odluču – a to ne more biti koncepcija za narodne grupe. S tim ćeš čuda ljudi odbiti, kad to nije simpatično, kad se dogovara par spametnih medjusobno, si dili pineze i si daje još i blagoslov od vlade. Mi moramo isto biti široko postavljeni: Morebit jedno Hrvatsko kulturno društvo, morebit HAK ili Štampari – da svaki na svoj način razmišlja. Ali u toj širini se moramo podnositi. A ne da imamo čisto odzgor naj spametnije, ki sve odredjuju. Želja mora biti veća demokratizacija, a ne sužiti se na par osob. Za mene je ovo realizacija od toga ča se je 2011. odbilo. Vi znate onda je išao Ostermayer, prem da ni imao „ok“ od koalicijskoga partnera, u ta postupak pregledanja i to se je odbilo. Zato sam i apsolutno protiv toga, da se takovomu društvu daje važnost. To je i moj principijelni stav – a dokle sam ja predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva se to i neće minjati.

HN: Sad ste već puti natuknuli tu rič „demokratizacija“. Kako bi mogla ta demokratizacija po Vašem mišljenju izgledati?

Horvat: Budemo iskreni: Demokratizacija koncem konca znači izbor. S konceptom, mislim to je svim nam jasno, ovako kako se sada potežini društav odredi, nije moguće dostignuti demokratizaciju. S tim moramo živiti. Čim imaš koncept savjetov, to po sebi već nije demokratično. Nek to bi morala biti i želja gradišćanskih Hrvatov, da tako nešto kanu – neki demokratski razvitak. Ako gledamo prik granice u Madjarsku, tote imaju hrvatske manjinske samouprave. Malo drugačije – ali to se demokratski bira. Pitanje je, kako bi se to kod nas moglo na kakov način inštalirati. Tako bi se obašlo na primjer to, da se ovakove manipulativne inicijative svenek kanu realizirati, kad se jednostavno s ovim konceptom kot je sada more manipulirati. Zač je to nastalo? Imaš ti manje manjinske zajednice, kim znamda ovakov način odgovara, kad imaš samo par ljudi, ki se zaistinu jako angažiraju. Mi gradišćanski Hrvati smo ipak veći i imaš pitanje, nač ćeš pineze potrošiti i na kakova težišća. I to znaš po meni samo pomoću demokratizacije. Ali ne da se borimo, ki će imati koliko mjesta u Savjetu, onda se mora novi koncept postaviti, ki veli: „Mi kanimo odredjeno zastupničtvo, i ki dobene, dobene.“ Ko Kulturno društvo onda zgubi, onda je zgubilo – onda ćedu drugi odrediti, koliko ćemo mi dostati pinez. Ovako imamo svenek ta gorki ukus, da si velika društva medjusobno pineze podilu, i mačka je mirna.

HN: Izjavili ste, da će suradnja med Vami i Ivančićem u Savjetu biti teža, to presenećuje, jer ste u zadnji ljeti svenek nastupili u složnosti i predstavili skupne projekte. Provokantno pitano s riči Petra Tyrana: Nas čeka gradišćanskohrvatski dvobojmed HKD-om i HKDC-om?

Horvat: No to sigurno ne (se smije). Bez obzira na različna mišljenja oko ovoga pitanja, imamo druga područja, kade se dost slažemo. Ja nisam znao, da oni ovo pripravljaju u pozadini, i ja sam rekao: „Glejte, dokle mi ne idemo u političku agendu, kade ćemo se sigurno raskvačiti, imamo čuda toga skupnoga. Jer ovde je sigurno još drugih pitanj, ka bi se primarno morala riješiti. Na primjer, kako ćemo školstvo u Beču? Za mene je to goruće pitanje, ko bi se moralo riješiti – ne samo za gradišćanske Hrvate, nego za sve narodne grupe. I onda je ta koncept privatnoga školstva, ki zapravo svi akceptiraju, a to je jedna skupna baza od ke znaš dalje pojti. Ali u ovi dugovanji moraš dugoročno misliti, a ne kraj pojti i odustati, ako ti se u prvoj rundi znamda ne ugoda. Principijelna neslaganja o neki stvari moramo kraj postaviti, da velimo, konkretno za jedan drugi cilj smo svi složni i ovde se moremo svi angažirati.

HN: Prilikom 100 ljet Gradišće se je jur već puti postavilo pitanje, kako će biti situacija manjin za 100 ljet. Kade vidite gradišćanske Hrvate u 2121. ljetu?

Horvat: Ja sam optimist, da će nas biti; pitanje je, koliko će nas biti. Gradišće i susjedske države prez gradišćanskih Hrvatov, bi drugačije izgledali. Ta povijesni pečat će ostati ovde, iako nas znamda za 500 ljet već ne bude. Ali ja mislim za 100 ljet nas je sigurno još, od toga sam osvidočen.