Nova programska ljestvica u okviru redovitoga programa Hrvatskoga centra u Beču, CENTAR-KVIZ s temom „(Gradišćansko)hrvatska književnost“ nam je — opet jednoč — jako, jako bolno predočila, kako nam nedostaje, fali hrvatski školski sustav.

Ne samo podučavanje hrvatskoga jezika, nego i posredovanje hrvatskih sadržajev, kulture, povijesti a u ovom posebnom, zgora citiranom slučaju: književnost. Sada bi, pravoda, mogli argumentirati; niti u redovni austrijski škola se dica već ništ ili samo malo uču o književnosti, i u austrijski škola pada nivo i opće znanje, a pred svim i o literaturi. Ali to nas nikako ne more batriti, tišiti. Kako naša mladina neka razvije zdravu samosvist, ako malo odn. ništ ne zna o sebi, o svojoj povijesti a u ovom posebnom slučaju — o (grad.)hrvatskoj književnosti.

Oni, ki su jur malo zreliji po ljeti i su išli u bilo ke škole, su se učili i o književnosti, su se morali naučiti pjesmice napamet, su znali recitirati ove pjesmice — po hrv. i nim. — i su znali s ponosom govoriti o naši hrv. i nim. Pjesniki i pjesnikinja. Još nije tako dugo, da su dica u školi imali listu knjig, ke triba pročitati u predmetu „Nimški“, u malo viši škola. Ali koliko, u prosjeku, dice je jur imalo sriću ili prednost, da ide u višu školu na koj se podučava i hrvatski? Dakle, odakle pak neka mlada generacija zna za našu i opće hrvatsku književnost. Osmo razredne osnovne škole sada jur skoro 60 ljet već nima. A u četiri razredi dvojezične OŠ, ako uopće, se malo ili u medjuvrimenu ništ ne čuje niti uči u pogledu na (grad.) hrvatsku književnost.

Opet jednoč se fanti, osvećuje naša ignorancija, nepoštivanje svojega. Niti najveći broj naše mladine i dice već ne zna čitati na hrvatskom, niti im to gdo naloži, recimo u školi, a krug onih ki iz svoje inicijative poslije škole sebe školuju na hrvatskom jeziku i o hrvatski sadržaji, med tim i o povijesti i književnosti, njih je od dana u dan manje.

Ova programska ljestvica Hrvatskoga centra u Beču s naslovom CENTAR-KVIZ s temom „(Gradišćansko)hrvatska književnost“ je tim i programatska i u buduće tribala bi biti povod 

• da si prvič sami priznajemo da malo i ništ ne znamo o (gradišćansko)hrvatskoj književnosti
• da je zanimanje za to u naši redi a pred svim med mladimi katastrofalno slabo
• da već nesmimo čekati ni sekundu u naši potribovanji za funkcionirajućim hrvatskim odnosno dvojezičnim školskim sustavom i u Gradišću i Beču
• da se odreknemo naše ćuti manjevridnosti i da sve drugo više cijenimo nego svoje
• da iskoristimo svaku mogućnost da čim već doznaje sami o sebi
• da si išćemo saveznike u većinskom stanovničtvu
• da nas podupiraju u naši potribovanji u nastojanji i
• da je uvjerimo da će im biti na korist ako znaju i za nas, ne nek mi o nji!