Subotu, 3. julija, su u galeriji Trudice Domnanović svečano otvorili novu izložbu pod imenom »Platno, srebro i svitlo zlato«. U dvi hiža se moru pogledati, djelomično i popasti pratež, ka je koč bila dio žitka gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov. Danas se ovi dragocjeni kusići nahadjaju u privatni ruka odnosno u fundusu folklornoga ansambla Kolo-Slavuja. Po nji je ansambl onda i rekonstruirao pojedine tipe nošnje za svoje nastupe. Mali obilazak kroz izložbu.

To ča je prije u seljačkom stanu stalo u jedan ormar, lajcu ili kako god se je ovo pohištov onda zvalo, se je u galeriji Trudice Domnanović sad protezalo na dvi hiže. Iako se na početku čini malo za svih šest predstavljenih regijov, vrijeda se ispostavi, da se dragocjenosti, zanimljivosti i posebnosti shranjaju u drobni detalji, skoro nevidljivi na prvi pogled.

Ča prvo u oko spade su viseća torza, ka se spušćaju jedan uz drugoga od plafona. Torza pravoda nisu gola, nosu na sebi to, ča ansambl Kolo Slavuj obično nosi na svoji nastupi. A isto tako kot se tancošice i tancoši obraćaju, moru se i torza obraćati i pogledati sa svih strani. Za svojih osam koreografijov iz svih krajev kade živu gradišćanske Hrvatice i Hrvati je ansambl rekonstruirao odnosno naslijedio nošnje iz šest regijov: Divojačka hatska nošnja je takova kombinacija staroga i novoga. Gusto nabrane halje, zeleno obrubljena, su djelomično originalna, onda iz listra, štofa posebnoga sjaja. Fertuhe su si koloslavujke onda u osamdeseti ljeti još same naštikale. Iz one dobe su ostale šare inicijale, sve u drugom mustru. Muška nošnja je posebna po lipoj i bogatoj halji sa srebrnimi gumbicami. I to se more pogledati u izložbi. Nošnje iz južnomoravskoga Frelištofa je ansambl naslijedio od Joze Lavičke. Jedina je nošnja u koloslavujskom fundusu, ka je skoro u cjelini originalna iz 1930-ih ljet. I na njoj, na muškoj i na ženskoj nošnji, se moru najti svakakova našivanja, različne, djelomično rukom izdjelane čipke i sitni kusići štofa, ki su se našivali na pas, da bi se svitio u svi farba. Pri promatranju te nošnje si človik more dobro predstaviti, koliko uri su na njoj vridne ruke djelale. „Najnovije“ nošnje u ki nastupa Kolo Slavuj, potiču iz Čajte i Vincjeta. Folklorni ansambl Štokavci je Kolo-Slavuju stavio na raspolaganje te nošnje za u medjuvrimenu pet ljet staru koreografiju „Lisa je otperta“. Nošnje su jako lipe replike s hekljanimi umetki na halja i šarimi našivanji na skoro svi dijeli. Kot se i u koreografiji „Lisa je otprta“ predstavljaju dva tipe nošnje, nastupa Kolo Slavuj i u svojoj koreografiji „Na Poljanci“ u replika dvih nošnjov iz Klimpuha i Vorištana, ke su isto izložene. Onde su bluze, slično kot na Hati, kinčene posebno filigranim djelom na batići. Koreografije iz sridnjega Gradišća — ukupno su tri u repertoaru Kolo-Slavuja — se tancaju u svetačnoj divojačkoj i junačkoj nošnji. Ljubitelji ručnoga djela ćedu se onde posebno čuditi prekrasnomu šlingeraju na stražnjoj strani uplećka, lajblja, u ki se nek tako krisi sa svojimi malimi zrcali i školjkicami u srebrnoj farbi. A na zadnje visu i dva torza u stinjačkoj svetačnoj nošnji s pliećem, bluzom naštirkanom skoro pozabljenom tehnikom.

Da su ove nošnje samo mali izbor toga, ča i kako se je nosilo, se prikazuje u prvoj hiži. Kako, a pred svim kade se more nošnja nositi, se vidi po kipići na stijeni. Marko Sučić je pred 15 ljet ovjekovječio članice i člane ansambla u nošnji. Sve to, ča se je koč kade nosilo i očuvalo, ča se već na nastupi ne nosi ili zbog stanja prateži već ne more nositi, se prikazuje u vitrina. Rupci u svi kvaliteta i farba, halje i šnicke, sruljane za ormar ili otprte, posebno debela zimska pratež, ali i svakidanja oprava iz Fileža, takozvano „glajno“. A i kako se sridnji rubac savršeno sveže, dokazuje primjer u hodniku prema prvoj hiži.

Izložba je šara i šarolika i je nastavljena s velikom ljubavlju prema detalju: Čipke su tiglane, šnicke su dobro našterkane, a svaki trak čvrsto sidi i se samo onda giblje, kad se torza obraćaju. More se samo u par minuti šetati skroz i se veseliti cijelomu utisku, isto tako se i more početi brojati konce, ke su se koč naudile i probole kroz platno. Onda se more prebaviti i cijelo popodne.