Koliko u ovom jubilarnom ljetu hvalu narodne grupe u Gradišću moglo bi nas zapeljati, da bi se konačno mogli nagnuti u naslonjači i ustanoviti: sada smo uspili * sada smo spašeni *sada je konačno zaustavljena asimilacija * sada ćedu se dica konačno učiti i naučiti hrvatski * sada će se i hrvatska kultura očuvati * sada će se u okviru našega multiploga identiteta očuvati i hrvatski element * sada ćemo konačno dostati sve one ustanove, ke su potribne za opstanak i naroda i narodnosti * sada ćedu se i Nimci početi učiti manjinske jezike * sada će zaista biti ostvarena dvojezičnost, naime kod onih ki govoru samo nimški a u buduće ćedu uza to još i razumiti i govoriti hrvatski, a znamda i madjarski i …! * sada ćedu se manjinski jeziki konačno postaviti na istu ljestvicu, policu kako i većinski jeziki * sada se već ne tribamo boriti za svaki cent (prlje smo rekli groš) * sada ćedu naša dica od dana u dan bolje govoriti i pisati hrvatski, kad ćedu se to i temeljito učiti u školi kako i sve ostale većinske jezike * sada ćedu dica moći učiti i naučiti hrvatski i u četverostepenskoj osnovnoj školi ali i u daljnjem školovanju bilo ku školu pohadjaju * sada ćedu roditelji opet polagati već u važnost i na hrvatski (i druge manjinske jezike) da ga njeva dica nasljedjuju od njih i starihstarjih * sada ćedu roditelji, ki se hrvatski sami već nisu dobro ili uopće nisu naučili u čuvarnici i u školi pohadjati brojne jezične tečaje i sudjelovati u brojni hrvatski društvi da usavršavaju svoj hrvatski * sada ćedu u svakoj školi podučavati i pravi hrvatski materinci (native speakeri) * sada ćedu naša dica u školi učiti i o cijeloj povijesti ove regije * sada ćedu pedagogice u škola koristiti sve ove odlične knjige, ke su jur napisane na hrvatskom i o hrvatstvu i ke ćedu se još napisati * sada…

A sada najednoč ta punja, pljuska u obraz svih onih, ki su bili voljni vjerovati da je ov „jubilej“ zaista povod za optimizam i za nova ufanja. Predivnu dalmatinsku jačku „Nije u šoldima sve“ (dakle; ne more se sve platiti pinezi) poznaju skoro svi, i istina je. Ali bez pinez nima ništ — a to isto svi znaju. Dakle: Kako neka se Hrvati i Hrvatice očuvaju na ovom prostoru, ako im se bacaju droptinke? Kako neka opstanu ako ni sami ne znaju ča bi sve tribali, da bi se suprotstavili asimilaciji, to je: zgubitku svojega? Kakova je to punja, šamar, da se sada Gradišćanski zemaljski sabor tim sām hvali, da je za tri narodne grupe u Gradišću dao 660.000 € u 2019. lj.

Koga ćedu si najti u Gradišću i izvan zemaljskih granic, ki će im na temelju toga vjerovati, koliko im leži na narodni grupa i koliko su važne za Gradišće i koliko se ponosu s njimi? Kada ćemo i sami jednoč otvoriti oči da vidimo stvarnost? Ov „jubilej“ bi bio zaista dobra prilika!