Da je to uprav ljetos na početku jubilarnoga ljeta Gradišća je najvjerojatnije čisti slučaj ali mogli bi to uzeti kao dobar omen, zlamenje odn. predznak za to da se i sjever Gradišća budja u pogledu na hrvatsku rič a tim i samosvist i samopovjerenje. Ča je povod za toliko optimizma? To, da je sada općinski savjet i u Uzlopu na Poljanci jednoglasno odlučio, da će postaviti dvojezične ulične natpise u selu — s črnim načelnikom a ipak uz suglasnost črljenih. Pred već od ljetodan je to bio jednoglasno odlučio općinski savjet u Novom Selu na Hati — s črljenim načelnikom u suglasnosti s črnimi. Sto ljet dugo je duralo, dokle su se grabe zasipale med kršćanskosocijalnimi, kašnje narodnjaki i hrvatofili na jednu a socijalisti, kasnijimi socijaldemokrati i kroatofobi na drugu stranu. Pravoda, tako točno logori nisu bili podiljeni u pitanju hrvatstva, ali u principu su črni bili za a črljeni protiv.

Tako je bilo po 1921. a pak i po 1945. a sve već i po 1955. ljetu ča do 1990-ih ljet. Još se mnogi spominjamo, kako je kao jednu od poslidnjih činov kao kancelar Viktor Klima (SPO) početkom 2000. lj.za razmatranje razislao potribne provedbene odredbe (Durchführungsverordnung). U februaru 2000. ljeta imenovana OVP-FPO savezna vlada s kancelarom Wolfgangom Schusselom (OVP) je pak podjakim pritiskom EU u juniju 2000. ljeta proglasio odredbu o topografiji za Gradišće tako da već nije bilo dugo do 1. julija 2000. ljeta kada su postavili prvu službenu dvojezičnu seosku tablicu u sridnjogradišćanskom Velikom Borištofu. Mogli bi biti npr. i u Pinkovcu ili Čajti, ali uticajni sridnjogradišćanski VP-političari i uticajni ljudi u Ministarstvu vanjskih poslov su uticali na kancelara Schussela da to bude Veliki Borištof.

Sjever Gradišća s daleko najvećim brojem hrvatskoga stanovničtva, s vrlo velikimi seli s jakim udijelom Hrvatov i Hrvatic je počeo jur od 1921. ići svojim putem. Nisu izgubili svoje hrvatstvo ali su je već nosili na nutar a ne toliko na van. A to je peljalo do toga, da je rapidno pala hrvatska jezična kompetencija i na Poljanci i na Hati. A je bila posljedica uz drugo i to, da su se ljudi ćutili kao Hrvati i Hrvatice iako već nisu predobro znali hrvatski, a jezik se je sve već razvodnio — fenomen koga sada moremo opaziti i kod mladih ljudi npr. i u sridjnem Gradišću, kade jur dugo ima hrvatskih odn. dvojezičnih uličnih natpisovi puno i topografskoga nazivlja i na hrvatskom. A sada se budja, hvala bogu, hrvatska svist i na sjeveru Gradišća. Ov potencijal ubuduće nikako ne smimo zanemariti. U novinarstvu to jur dugo znamo, sada triba još i društveno i manjinskopolitički posvetiti veću pažnju ovim selam a s pametnom jezičnom politikom bi mogli uspiti još i u rekroatizaciji!