Ov večer u Kulturnoj za­drugi u Velikom Bo­ri­š­tofu je bio jedan od tih rijetkih dogadjajev, ki u kona­čnici ispade puno uspješnije nego se je moglo očekivati. »Oliver Dragojević Tribute« (iskazati počast Oliveru Dr­a­gojeviću) je bio vrlo hrabar pothvat znajuć da je zapravo nemogu­će postignuti kopiju toga velikana hrvatske estrade, toga hrvatskoga a ujedno i medjunarodnoga barda, ja­čkara, pjevača — ki je vladao brojnimi muzičkimi stili i ki je jur davno postao poseban brend, prava legenda jur du­go pred njegovom smrću ne samo u domaćoj Dalmaciji, nego širom, Hrvatske, ali i u susjedni zemlja i država i ki je osvojio i najpoznatije kon­certne dvorane u New Yorku i Parizu — a da ne govorimo o Beču. A u ov red najpo­z­­na­tijih „hramov muzike“ more­mo mirno i puni ponosa, gi­z­dosti ubrajati i za naše prilike predivnu dvoranu u Kugi u Velikom Borištofu. Ovde je Oliver Dragojević mnoga lje­ta svaki maj (do zadnjega u 2017. ljetu) nastupio oduševio, svoju, kako je (i ovde na­glasio) najbolju publiku na svitu. Ovde je bio takorekuć med svojimi gradišćanskimi Hrvati, ki su ga ne samo ljubili, nego i obožavali, a malo koga je ki ne bi poznao i znao i riči barem nekoliko njegovih hitov. A njeg­o­vi koncerti u Kugi u „Oliverovom misecu maju“ su postali neka vrsta shodišća ovomu radosne i tu­žne suze to­če­ćemu „svecu“ hrvatske zabavne muzike.

ORF-studio Gradišće je jur 5. aprila u Že­ljeznu svečevao 30 ljet hrvatske televizijske emisije Dobar dan Hrvati. Paralelno ovoj emisiji za gradiš­ća­nske Hrvate na njevom je­ziku je nastala i televizijska emisija Dober dan Koroška za koruške a kašnje pak i šta­jerske Slovence. Dokle su se ovi TV-programi emitirali na regionalnom valu Orf-a i u Gradišću i u Koruškoj, u os­taloj Austriji se je u isti čas, nedilju (13.30) mogla gledati TV-emisija Heimat fremde Heimat, na nimškom jeziku ili s podtitulami i se je tada bavila i autohtonimi i alohtonimi manjinami, dakle s pri­znatimi narodnimi grupami u Austriji isto kao i s novodoseljenimi manjinci, stranci ili vjerskimi i drugimi ma­njin­skimi zajednicami. Helmut Kletzander, ki je tada bio o­d­govoran za sve tri ove ma­njin­ske emisije je u Tediju Podgorskyju našao odličnoga i razumnoga partnera, tako da se je ova za tadašnje čase epohalna ideja televizijskih emisijov na jeziki narodnih manjin u Austriji mogla i o­stvariti. Nikako se ne smi za­boraviti Ivan Župa, ki je ta­da imao svoj ured na 6. katu Orf-zgrade, ča je tada bila krilatica da je negdo sidio na vrhu peljačtva Orf-a u Beču, kade su pale i dalekosežne društvene, sadržajne i politi­čke odluke u pogledu na Orf a takaj i za narodne grupe.