Prilikom spomenpriredbe za duhovnika, prozaista i predsjednika HKD-a, rodjenoga Maloborištofca su referenti Nikola Benčić i Robert Hajszan potribovali muzej odnosno spomenmjesto za ovoga hrvatskoga velikana.

Očito je mimo prvi hype u pogledu na socijalni mediji, na bezgranični nekontrolirani tok informacijov, dopušćanja pogleda u sve tajne i privatne akte, informiranje svakoga sa svačim, virtualnoga svličenja človika do golote i odstranjenja bilo kakove kočnice, da bi se čuvala privatna sfera človika. Već nima tajnoga telefoniranja ili pisanja porukov. Svaki ki se samo malo (spretan i šikan) more hakirati bilo koga i sve objaviti u brojni socijalni mediji. A svenek je dosta takovih, ki se hamiški smiju, uživaju u zloradosti (Schadenfreude) i kim je zadovoljsto ako se „oblati ili omokri nečija nogaljica“. To su pred svim oni malodušni, ki o sebi mislu, na ništ nimaju tajiti, ki su neizmjerno nenavidni „tim onde odzgor“ i kim je svaka senzacija dobrodošla, ka bi znamda dokazala kako su si „ti onde zgora to uredili“.

Ne samo pri spomenmaši, nego i u okviru nove izložbe i web-stranice se more od sada spomenuti na mučenika Antona Semelikera. Momentano teče proces da bi se Semeliker proglasio blaženim.