Kao posmatrači i akteri u manjinskoj politiki je obično tako, da nije preveć djela posmatrati. Manjinska politika se more prispodobiti dugim snom, ki je prekinut kakovimi izrekami. Budi nas takova izreka političarov ili političarkov, tribamo opet tajedne dokle se pokrećemo, ar nismo naviknuti, da se uopće gdo javlja. Za nas sastavljačev novin je to slična stvar. Nakana da imamo svaki tajedan jednu stran manjinske politike (po mojem mišljenju najposebnija stran u naši novina) čuda puti je izazov gledeć tih rijetkih spametnih izjavov ili dogadjanj.

Prošli tajedan me je ipak opet jednoč zbudila takova nakana, ka je prez sumlje hvale vridna. U Gradišću je bilo spravišće Austrijskoga saveznoga saveza za amatersko kazališće. Organizirao ga je Gradišćanski savez za amatersko kazališće. U pauzi dvodnevne priredbe je prikazala Dugava hrvatski igrokaz, nimški prijevod je bio „samo” projiciran na platno, a predsjednica Cora Zölss dala je dojmljiv intervju Hrvatskoj redakcji ORF-a: Amatersko kazališće Gradišće se je za svoje goste premislilo program, ki zrcali mnogovrsnost Gradišća.

Ov angažman smo prije jur opazili na dobrovoljnoj većjezičnoj domaćoj web-stranici i na svisnoj odluki nagraditi kao prvu grupu bortansku madjarsku kazališnu grupu nagradom Applaus. Kljetu da ćedu odlikovati hrvatsku kazališnu grupu. To je svisno podupiranje i svisno istakanje posebnosti Gradišćanskoga saveza za amatersko kazališće.

U ekonomiji bi to vjerojatno zvali unique selling point. Istaknuti to ča je posebno. U austrijskoj manjinskoj politiki na saveznoj ili zemaljskoj razini ta unique selling point je očividno rič mnogovrsnost, a s tim je jur dost rečeno i nažalost i upravljeno.

Mnogovrsnost je sigurno jedan od posebnosti Gradišća. Da ovakova mala zemlja ima veljek četire jezike, ke se gaju i govoru je rijetka i jako posebna stvar. I zemaljska i savezna vlada u svoji programi priznaju ovu mnogovrsnost. O dodatnom istakanju je samo u jako skromni crta govor (u Gradišću je na primjer sada moguće, da općine dobrovoljno prosu dvojezične tablice za autobusne stanice).

U pogledu na ova skromna obećanja, je čim važnije, da cijenimo ov dobrovoljni angažman društav, ka na vlašću ruku i trošak istaču tu mnogovrsnost, ka iz vlašćega osvidočenja predstavljaju Gradišće kot četverojezičnu zemlju, ka igra svoje igrokaze ne samo na nimškom jeziku. Društvo kot Gradišćanski savez za amatersko kazališće je uzor, pelda za sve ostale krovne organizacije bili to ognjobranci, Limena glazba ili još i tamburaška društva (saveza tote na čudjenje mnogih nije). A ovakova društva su i pelda za javne, zemaljske i savezne ustanove, u tim, da im pokaže, da se većjezične stranice i program lako ostvaru.