Martin Ivančić se je po 34 ljeti na čelu HKDC-a povukao u mirovinu. Za njegove zasluge oko narodne grupe u Gradišću primio je Zlatni časni znak Zemlje Gradišće.
COGRŠTOF – U subotu, 22. marca je općinski stan u Cogrštofu bio pun. Uzrok nije bilo samo generalno spravišće Hrvatskoga kulturnoga i dokumentarnoga centra nego pred svim sadašnji časni predsjednik društva, Martin Ivančić.
Ivančić je naime po 34 ljeti na čelu ovoga jednoga od najvećih hrvatskih društav predao ovu funkciju svojoj nasljednici Karin Vukman-Artner. Ali ne samo odbor HKDC-a je častio njegovo dugoljetno djelovanje, u svetačnoj dodjeli po generalnoj sjednici su bivši i sadašnji zemaljski poglavar Hans Niessl i Hans Peter Doskozil predali Ivančiću Zlatni časni znak Zemlje Gradišće.
34 ljeta na čelu HKDC-a
Rodjeni Klimpušac Ivančić se jur od mladih ljeti zalagao na hrvatskom polju. Od 1983. ljeta, kada je osnovan Hrvatski kulturni i dokumentarni centar je sudjelovao u društvu, zadnja 34 ljeta od 1991. ljeta je sam bio u funkciji predsjednika. Kot je povidao 74-ljetni Ivančić pri konferenciji za štampu, se je on unutar SP-a stopr morao probiti sa svojim, novim pristupom.
SP je u Drugoj republiki na čelu s Fricom Robakom zagovarao asimilacijsku politiku. Oštre diskusije unutar stranke da su bile potribne, da je Robak uvidio, da se je situacija pendlerov minjala i da znanje nimškoga jezika već nije problem. U to vrime da je onda i preuzeo peljačtvo HKDC-a.
Ivančić je vršio mnoge funkcije. Uz predsjedničtvo HKDC-a je bio i od samoga utemeljenja Savjeta za hrvatsku narodnu grupu redoviti predsjednik toga gremija. Kao takov je bio i mjerodavno uključen u osnovanje društva „Stalne konferencije predsjednikov savjetov za narodne grupe“, čiji prvi predsjednik je od 2021. ljeta bio.
Ljetos u februaru je ovu funkciju predao Slovencu Bernhardu Sadovniku. I u poslovnom životu je bio usko povezan sa SP-om. Kao peljač ureda dvih zemaljskih poglavarov, Hansa Sipötza i Hansa Niessla imao je mjerodavnu funkciju i mogao je koristiti svoje dobre kontakte u vrhovnu politiku. „Teme hrvatskoga jezika sam svenek vidio kot zadaću, ku moramo i mi za poglavara prirediti“, tako Ivančić o svojem djelovanju.
Vukman- Artner na čelu HKDC-a
Nadzornica za manjinsko školstvo Cogrštofka Karin Vukman-Artner je sada pri generalnoj sjednici HKDC-a odibrana za novu predsjednicu. „Znam, da nije lako ovo predati po 42 ljeti. HKDC je jedno od najvećih društav u Gradišću i gizdava sam, da smim njemu presjedati. Peljat ću društvo u smislu Martina Ivančića dalje“, tako Vukman-Artner o svojoj novoj funkciji. Generalna sjednica je Martina Ivančića i imenovala za časnoga predsjednika društva. Za potpredsjednika su odibrali predsjednika Prezidija i načelnika Frakanave-Dolnje Pulje Paula Ferčka. Funkciju blagajnika će preuzeti Harald Horvath, a za blagajnicu je odibrana direktorica Sridnje škole Veliki Borištof Elvira Heisinger. Anja Imre-Svečnjak, poslovoditeljica HKDC-a je po štatuta isto dio odbora.
Obrazovanje i jača suradnja
Pri konferenciji za štampu je Ivančić hvalio kompetencije svoje nasljednice, osebujno na području obrazovanja. U pogledu na obrazovanje u Beču, izjavio je Ivančić u vezi s tim: „U dojdućih pet ljet se mora riješiti obrazovno pitanje. Osvidočen sam, da će obrazovni sistem za grade u dojdućih pet ljet dojti, ar su razgovori jako pozitivni.“
Vukman-Artner je dodala, da je daljedavanje jezika na području obrazovanja za nju važan i veliki posao: „To znači moramo početi ne u elementarnoj pedagogiki, nego u obitelji. Obitelj je mjesto kade počinje jezik. Ovde kanim apelirati, da se jezik dalje dava.“ HKDC će zato dalje djelati na svoji projekti i u budućnosti koncipirati nove projekte za obrazovanje. Vukman-Artner je pri tom istaknula, da kani suradjivati s drugimi društvi i s njimi premišljavati, ko društvo more ki dio preuzeti u ovoj ofenzivi: „Daljnja moja zadaća će biti, nadalje podupirati dijalog s drugimi društvi, otvoriti se i imati skupni cilj, da obdržimo i razvijamo naše jezike narodnih grup.“
Protiv „legitimiranih Hrvatov“
Generalna sjednica HKDC-a bila je i povod za visoko čašćenje. U nazočnosti uskih prijateljev i sprohodnikov je Ivančić u općinskoj dvorani primio Zlatni časni znak Zemlje Gradišće za svoje zasluge na području narodnih grup. Laudaciju je držala njegova sprohodnica i dobra prijateljica Edita Mühlgaszner.
Kot je rekla u svojem govoru, poznaju se jur od 14. ljeta života, kada su obadva pohodili dvi različne gimnazije u Željeznu i maturirali kod profesora Benčića. Po skupnoj izobrazbi za učitelje su se našli u stranki kot i u HKDC-u. Kot je rekla Mühlgaszner su oni bili čuda puti drugoga mišljenja negooni, ki su mislili, da su legitimirani Hrvati. A isto u stranki da nisu uvijek bili mišljenja oficijelnoga stava stranke.
Nadzornica za dvojezično školstvo u mirovini je istaknula Ivančićev talent za organizaciju kot i za završavanje projektov. On da je čuda puti pokrenuo projekte, ki su bili mjerodavni za narodnu grupu i ki su dugotrajno napredovali situaciju i to u vrime, kade Hrvati još nisu tako složno nastupili, tako Mühlgaszner. Tako je na primjer spomenula Zakon o manjinskom školstvu iz 1994. ljeta.
Na čašćenje nije samo došao sadašnji zemaljski poglavar i bivši Ivančićev nasljednik na poziciji peljača ureda, nego i njegov bivši šef Hans Niessl. Obadva poglavari su u svoji govori hvalili Ivančićev angažman, žilavost, oštrinu i veliko iskustvo. Nadalje su cijenili njegov angažman za narodne grupe, ča ga čini jednim od najprofiliranijih političarov za narodne grupa u Republiki.
„Ti si desetljeća dugo kovao politiku za narodne grupe u Austriji, a osebujno u Gradišću. Tvoj peldodavni angažman i tvoje konzekventno zalaganje za posle narodnih grup su učinili čuda pozitivnoga.” Kao političar za narodne grupe da je izmislio forum4burgenland, djelatnu zajednicu za manjine u Gradišću i se je skupa s Norbertom Darabosem zalagao, da se jezik i kultura gradišćanskih Hrvatov vidu kot obogaćenje, a ne ograničenje, piše Zemlja Gradišće u izjavi.
„U velikom dijelu sam optimist“
Na pitanje, kako vidi iskušeni političar budućnost gradišćanskih Hrvatov, rekao je Martin Ivančić: „U velikom dijelu sam optimist“. Hrvati, da se priključu tomu, ako se ča djela. Zato da se neka ne jauče, nego bolje aktivira, ar ako se čeka, dokle ki ča za nas djela, onda se ništ neće dogoditi.
Tereza Grandić