HKD je s Likudom pozvao na spomen-izložbu za bivšega fileškoga farnika, koga su u sklopu Druge fileške bune na smrt odsudili i pred 105. ljeti u Šopronu ustriljili.

Filež – Veliko je bilo zanimanje za ovu vjersku temu, a to prez da bi se priredba oglasila u fara hrvatskoga dekanata sridnjega Gradišća. U nedilju 18. februara u tri otpodne se je napunio fileški općinski centar na otvaranje spomen-izložbe o Antonu Semelikeru i stanju beatifikacije, ada proglašenja ovoga mučenika za blaženoga.

Glavni tajnik Hrvatskoga kulturnoga društva (HKD) Martin Kerstinger je pozdravio nazočne goste. Med njimi Imru Horvatha, farnika iz Šoprona, farnika Vulkaprodrštofa Štefana Jahnsa, patera Rafaela Leitnera rodom iz Vulkaprodrštofa i obitelj Kornfeind, ki su rod Antonu Semelikeru.

Filešku općinu je zastupao vicenačelnik Rudi Bucolić, hrvatski dekanat nije bio zastupan.

Predsjednik HKD-a Stanko Horvath je u svojem kratkom uvodu razložio dva načine, s kimi more kršćan svidočiti za svoju vjeru: Peldodavnim svakidanjim životom, malo po malo ili naglo, dramatično kot Anton Semeliker.

Slijedila su predavanja povjesničarov Mihaela Schreibera i Vince Kolnhofera. Schreiber je govorio o situaciji u Filežu za vrime Semelikerove smrti i da su bili rekviriranje vlašćega i crikvenoga imanja, kot i oduzimanje nastave i škol katoličanskoj crikvi ti tri uzroki za Drugu filešku bunu, ka je dopeljala do odsudjenja i ustriljenja Antona Semelikera i smrti dvoje mjenovske dice.

Kolnhofer je u svojem referatu predstavio osobu fileškoga farnika od njegovoga rodjenja 1882. ljeta u Vulkaprodrštofu ča do smrti 1919. ljeta u Šopronu.

Balogh o procesu beatifikacije

Treta predavačica je bila dr. Marta Balogh cb, časna sestra društva osmerih blaženstav. Ona je postulatorica u procesu beatifikacije Antona Semelikera. Za to se mora biti doktor teologije. Ona ima tu zadaću, da sve informacije i podatke sabiru, ki su potribni, da se ta osoba proglasi blaženom. Njoj na suprot stoji sudac, ki će sve kritično ispitati, je li to sve odgovora kriterijam.

„Mučeniki nam svidoču u borbeni časi, da nima samo politika i oružje glas, nego da i sam Bog kani tomu ča doprinesti”, tako Balogh i nastavlja: „Ako počinje u crikvi proces proglašenja mučenika, kani crikva pokazati, da je Bog sam nazoči pri ovi čini.”

Stoljeće mučenikov

Polag časne sestre je bilo u 20. stoljeću već mučenikov nego od 1. do 19. stoljeća. „Mi uopće ne moremo razumiti kako je Bog ovde u ovom stoljeću, a mi ovde živimo.” Zato je za nju velika čast, da smi biti postulatorica, tako Balogh.

Na želju jurskoga biškupa Andrása Veresa je ona izabrana za funkciju postularice, ku ima naprik i za Antona Semelikera i za duhovnika Franza Wohlmutha, ki je rodom iz Lekindrofa. Ovi dva farniki su bili prvi i zadnji od ukupno 17 svećenikov, ke su umorili tokom 133-ih dan črljenoga terora Sovjetske Republike Madjarske.

Balogh se jur četira ljeta bavi ovimi dvimi osobami i svaki put paralelno gleda ove dva mučenike.

Pri nje istraživanju je izvidila, da su proletari čudakrat došli na mjesta, kade su bili čvrsti katoličanski farniki. A točno te su pak umorili, ki su imali dobru vezu s vjerniki, ki su bili obljubljeni ada dušobrižnike, ki su se brinuli za duše svojih vjernikov. Oni su znali, ako zniču ove, onda moru ranije dobiti boj.

„Anton farnik nije mislio da ćedu ga ubiti, kad bi bio prvi farnik. I zato je jako zanimljivo, kako jednostavno je doživio ove svoje zadnje dane”, tako Balogh. „Ako pogledamo žitak Jezuša, križni put, i ta je bio jako jednostavan, i tako je i put svih mučenikov, jako jednostavan. A ovo se mora pogledati u jednom procesu”, nastavlja časna sestra.

Pri dolasku na priredbu se je šetala od crikve do općinskoga centra i pri tom je imala posebnu ćut, jer to je vjerojatno i staza po koj je jedan mučenik hodio. Istaknula je kakvu posebnost imaju i vjerniki Fileža i Vulkaprodrštofa, da su tako blizu i zapravo stalno na slijedi jednoga mučenika.

U procesu proglašenja blaženoga postoju različne etape. Pred dvi i pol ljeti su prosili od Vatikana, da smi uopće otvoriti ov proces beatifikacije. To je potvrdjeno s posebnim dokumentom. Onda je jurski biškup zadilio dvi osobe, ke su počele intenzivnim istraživanjem i sabiranjem svidočanstav.

Postoju i četiri povjesničari ki se bavu ovom temom i oni moraju popisati povijest i život te osobe. Za Antona Semeliker još nisu dogotovili ov popis jer još falu podatki. Tako je prosila časna sestra sve nazočne, da svi ki imaju još kakove podatke doma, o ki se još ne zna, neka se javu kod nje.

Pokidob je dogodjaj prik 100 ljet u prošlosti već nije živih svidokov, tako sada išću osobe ke su čule o Antonu Semelikeru od svojih roditeljev, staristarjih ili susjedov. Oni bi tribali još najmanje kih šest dodatnih izjavov.

Kad su bili na ispitivanju u Császáru, selu zapadno od Budimpešte kade su umorili Franza Wohlmutha su bile najavljene tri osobe za ispitivanje a najednoč je svaki kanio ča reći početo od načelnice.

Sve ove informacije o jednom mučeniku se prevodu i sastavu u svezak oblik i to se pošalje u Rim, kade počinje onda pregledjivanje.

„Mi moramo pokazati duhovni kinč, koga more on nam dati i svitu”, tako Balogh. Svaki mučenik ima poseban dar, a ta je na primjer kod Franza Wohlmutha ekumena, ka se pred 100 ljeti uopće nije poznala – ka je ali postojala. Tako su njega kot katoličanskoga farnika kanili spasiti reformirani kalvinistički seljaki.

„Anton, koliko ga ja poznam, bi mogao imati kot posebnost tu duhovnu moć, ka u situacija nesporazuma more djelovati”, tako časna sestra, ka djeluje i u Afriki. Ona bi si željila da more po pretkipu Semelikera isto tako hrabro stati pred oružjem.

„Ako dojdem u situaciju u Afriki kade su sukobi i kade su vojaki s oružjem onda bi imala rado tu moć, da bi i ja mogla stati tako pred oružjem kot si ti stao on čas”, to si želji Balogh.

Za proglašenje Antona Semeliker za blaženoga su napisali i posebnu pjesmicu. Završila je nje predavanje s ponovljenom željom da se svi javu ki imaju još kakove informacije o Antonu Semelikeru i s prošnjom, da se čim već ljudi obrati s molitvom na Antona Semelikera, jer sveci su naši prijatelji i oni imaju već uticaja u nebu, a njim neka ne bude dugo, tako Balogh.

Ona se ufa, da će ljetos moći završiti istraživanje i za Semelikera sastaviti knjižice i svezak sa svimi informacijami i to poslati u Rim.

Muzički su priredbu oblikovali seoski Graničari, ki su izabrali domovinske jačke kot na primjer Med brižići, Pastirče ili Ne dirajte mi ravnicu. Kot poslidnju jačku su svirali njevu himnu na selo: Filež.

Izložba i daljnji termini

Izložba postoji iz deset trojezičnih tablov, kade svaka ima svoje posebno težišće. Ova je nastala na inicijativu jurske biškupije uz pripomoć obitelji Kornfeind. Drugi dio izložbe je pisaći stol s dokumenti o Antonu Semelikeru i fotografijami igrokaza o Fileškoj seljačkoj buni.

Ovoga će 9. marca društvo Likud prikazati u fileškom općinsom centru. Nastao je prilikom 100. obljetnice smrti Semelikera na inicijativu ondašnjega predsjednika Likuda Franje Palkovića. Igrokaz bazira na zapisi i istraživanji Martina Jordanića.

7. aprila, par dan pred 105. obljetnicom ustriljenja Antona Semelikera će biti u 9:30 u Šopronu sveta maša za mučenika i mogućega prvoga gradišćanskohrvatskoga blaženoga.

Kristijan Karall