Dičji i omladinski zbor Kuge svečuje svoj krugli jubilej postojanja s novom produkcijom ka se bavi našom muzičkom scenom. Novo su dva različni sastavi za glavne uloge, ki se minjaju od predstave do predstave.

Veliki Borištof – U subotu, 14. septembra je bio kraj dugoga putovanja dičjega i omladinskoga zbora Kuge. Po misece dugom vježbanju jačenja, glumenja, sviranja i tancanja je bila premijera kusića Škola Krowodnrocka ka bazira na filmu School of Rock.

Ana Kornfeind i Klaudija Fellinger su sadašnje peljačice zbora a tako su bile i one dvi odgovorne za ovu novu produkciju. One su napisale i tekst za ov kusić. Sadržaj kusića se kreće oko Krowodnrocka u najširjem smislu. Sve aktualne hrvatske grupe iz Gradišća su ili u tekstu spomenute i/ili su zastupane s jednom jačkom.

Najveći dio članov orkestra ima i kraću sekvenciju ku solo jači, drugačije dominira zborno jačenje kot pratnja. Tako se čuje na primjer: Putujem od Brujev, Govorite od Kacavide ili Ti mi ležu u želucu od Elektrikerov. Pratnja za najveći dio jačak je od vrpce. Aranžmane je pripravio Justin Ramon Kodnar, ki je i najveći dio instrumentov snimio odnosno programirao, kot gitarov i basa mu je pomogao Marko Blažeta. Jačku Marica igraju onda ipak uživo i to Ema Kornfeind na keyboardu, Karla Borota na gitari, Dorotea Kuzmić na bubnju i Tristan Kornfeind na basu.

Dvi glavne uloge

Po pretkipu Dugave su se odlučile Kornfeind i Fellinger da za glavne uloge zamu dva sastave u slučaju da bi ki ispao, na pri- mjer zbog betega. Tako se i razlikuju predstave odvisno je li Katica Zvonarić igra muzičarica Joe Falk ili Viktorija Schmidt. Jedna na jače improvizi- ran način, druga jače ravno – svaka na svoj način dobra.

Za uptit je bilo različno jezično znanje ko se je izrazilo i u krivom sprogovoru nekih riči odnosno krive deklinacije. Drugačije se mora reći, da je sastav u starosti od 6 do 16 ljet jako siguran u tekstu. Redovitim probanjem je svih 25 glumcev dosta siguran u tekstu i prez da se opazi minjanje scene, ako ki ne zna dalje. Tako nikada nije došlo do stanke.

Za ovu produkciju su povećali pozornicu Kuge. Pred glavnom pozornicom, ka je podiljena na razred na livoj strani i apartman Joa na desnoj strani stoji još dužičak niži podest. Ov služi kot hodnik, učiteljska soba, bar, itd. Najvažniji rekviziti su e-gitare, ke se nahadjaju svagdir na pozornici.

Iz tehničkoga gledišća je kusić jednostavniji, samo pri predzadnjoj sceni se dodatno projicira nastup drugoga konkurenta pri naticanju, drugačije je sve uživo. Tako na primjer i školski bus, ki dicu pred zaprtom velikom pozornicom otprimi na mjesto naticanja. U ovom dijelu se najveć razlikuju predstave, jer na premijeri na primjer je uskočio režiser Michael Foster. Katica Zvonarić se je po hrvatsku i nimšku s njim razgovarala a on je engleski odgovarao. Tako je završio ov dost kompliciran razgovor s „I hate my job!”. Na drugoj predstavi je bila onda Katica Zvonarić šofer i cijela dvorana se je glasno nasmijala kada je izjavila da: „Mi Hausherovi nikada ne dojdemo prekasno!”

Glavna nit po originalu

Glavni sadržaj kusića je ostao isti kot i u originalu, da jedan muzičar uskače pod krivim imenom za učitelja u elitnom gimnaziju. Drugačije je podiljenje spolov, ča zbog manjkanja muži u sastavu drugačije uopće ne bi bilo moguće.

Predvidjene su četire javne predstave i dvi predstave za školare.

Kristijan Karall