HAK je po nekoliko ljet pauze opet jednoč pozvao na političku diskusiju. Pred izbori u Nacionalno vijeće su se pozivu odazvali Karin Vukman-Artner, Niki Berlaković, Olga Voglauer i Michael Bernhard.

MALI BORIŠTOF – Hakovci i tim i njev festival Dan mladine su ljetos imali sriću i dobru ruku. Kot se je šalio Konstantin Vlašić – i jur dan pred tim predsjednik HAK-a Aleks Vuković – je DM ljetos imao sriću, da političko zastupničtvo stoji pred izbori u Nacionalno vijeće. Na upit HAK-a su se tako odazvali veljek zastupnice i zastupniki četirih strankov na političku diskusiju. Tim je HAK po dužem vrimenu opet imao političku sadržajnu točku na svojem programu, ka je svakako znatno obogatila ljetošnji program. Kroz program je peljao glavni urednik Novoga glasa Konstantin Vlašić. On je diskutanticam i diskutantom dao čuda vrimena za odgovore i povezivao pojedine točke.

Zvana Slobodnjakov, ki ne odgovaraju na upite HAK-a, kot je rekao Vlašić, poslali su NEOS, Zeleni i Narodna stranka svoju govoračicu odnosno govorače za narodnu grupu. Govorač za ljudska prava SP-a Harald Troch se je htio dati oprostiti od savjetnice za hrvatsku narodnu grupu Elizabetu Trummer. Pokidob je obetežala je kratkoročno uskočila cogrštofska vicenačelnica i nadzornica za školstvo Karin Vukman-Artner, ka se ljetos i natiče za mjesto u Nacionalnom vijeću.

Vlašić je diskutanticam i diskutantom jednoč dao lazno, da se opširno predstavljaju. Dokle su Vukman-Artner, Berlaković i Voglauer narasli u dvojezičnom okruženju, je Bernhard tu agendu preuzeo s velikom pripravnošću upitati i informirati se o narodni grupa. Bernhard je kao opozicijski političar još i hvalio neke točke djelovanja u ovoj legislativnoj periodi. Program da je bio prvi, ki je teme narodnih grup opet stavio u fokus. Istovrimeno je kritizirao, da se nisu diskutirala veća pitanja. Bernhard, ki je u rundi predstavljanja govorio ne o očuvanju nego o porastu narodnih grup kot na primjer u Baskiji, misli onde veću neodvisnost narodnih grup od politike i prave intencije minjati obrazovni sustav. „Sa strani koalicije nije bilo vidljive motivacije, da se i ča načinja. To znači, da i misliš na grade, a tote tribaš zemlje i savez i tote uopće nije bilo gibanja u prošlih pet ljet.”

Vukman-Artner, prilično mlada u političkoj karijeri, kot je povidala, imala je pravoda prednost, da je kot nadzornica za manjinsko školstvo prava stručnjakinja na tom polju. Ona se je zato zalagala za veću skupnu suradnju, za vidljivost jezika i za javno korišćenje toga, kako bi i obrazovni sustav profitirao od toga. „Jezik se more samo očuvati, kad se njim govori.” i nadalje: „Sama škola to (situaciju) neće reparirati. Mora se minjati stav stanovničtva. Još uvijek je jezikov različne vridnosti.”

U ki smir se neka djela?

Da su sve političke stranke jur davno napustile koaliciju i ulazile jur u izbornu kampanju, su pokazali Olga Voglauer i Niki Berlaković, ki su u mnogo čem prigovarali jedan drugomu. U pogledu na zasluge ove i različnih bivših vladov se more mirno ustanoviti, da je Narodna stranka tribala pritisak Zelenih, da bi se ostvarila dugoljetna potribovanja kot su to povišenje subvencijov. U ta smir je išla i diskusija o potriboći minjanja manjinskoga zakona. Se neka prvo minja zakon i onda situacija ili obrnut? Skupnoga mišljenja onde nije bilo. Na Voglauerovo potribovanje, odgovorio je Berlaković: „Ne smimo se predati iluziji, da će novela Zakona o manjina nam biti spas. Ako se ljudi ne pominaju na jeziki narodnih grup, ne more se načiniti zakon.” Na to je odgovorila Voglauer: „Ov stav: Prvo se mora već pominati i onda minjamo zakone - mislim, da su prošla desetljeća pokazala, da se ovimi zakoni nismo dalje gibali i da se je sve manje govorilo.”

Je li je za reformu manjinskoga predstavničtva potribna brojidba?

Kako bi se politički tribalo zahadjati s manjinami, o tom isto nije bilo složnosti. Tako je rekao Michael Bernhard, da je za njega novi forum dijaloga samo kompenzacija za to ča fali. „Ne postoji parlamentarski gremij za politiku narodnih grup. Sad se mora znati, postoji kih 40, postoji i gremij za južnotirolsku politiku. Ne postoji mjesto, kamo pošalješ upit i znaš, da su onde ljudi, ki se putu. Ministrica nima gremij, komu je dužna odgovor.” Tomu je prigovarao Berlaković: „Ja nisam protiv, ali ovako se ne dobi nijedan človik, ki govori jezikom narodnih grup.” Uglavnom je Berlaković bio protiv novoga načina zastupničtva i je prispodobio argumente Voglauer i Bernharda populizmom. Prijedlog Bernharda, da bi se stvorila kakova vrst komore, odbio je pitanjem, kako ustanoviti, gdo je Hrvatica ili Hrvat. Bernhard i Voglauer su tomu suprotstavili potrebu za minjanjem opažanja narodnih grup.

Moderator Vlašić je na tom mjestu zbog vrimena morao prekinuti, ar je htio još čuti pitanja iz publike.

Predsjednik HAK-a Aleks Vuković je veljek koristio priliku, da deponira sve mišljenje HAK-a o svi ti tema. Na pitanje je li će biti školstva u Beču, su odgovori ostali bez kakovoga jasnoga priznanja. Njemu je slijedio načelnik veleopćine Veliki Borištof Martin Karall. On i njegov koleg iz Frakanave-Dolnje Pulje Pauli Ferčak su se u dani Dana mladine uopće istaknuli sa svojom prezentnošću i neobično jasnimi potriboćami za hrvatski jezik. On je nabrojao različne probleme, ke imaju načelniki u širenju dvojezičnosti i apelirao za jače podupiranje.

Završio je plodnu diskusiju kao je i otvorio veleposlanik Glunčić sa sažetkom diskusije: „Borite se za jezike. Vi ste na dobrom putu, osebujno mladina.”

Tereza Grandić