Gdo jur more očekivati pohvalu ili barem pozitivnu kritiku? A dobar je savjet svakomu i svakoj, da nije dobro nešto planirati a pak i učiniti zato, da bi se do­stala pohvala. No, ako ipak ovde i onde vjetar koč dopu­e neku pohvalu ili prizn­a­nje, to ipak more goditi. Ta­ko je, naravno, i s HRVATSKIMI NOVINAMI, i sa svimi ki su odgovorni za ov naš tajednik, ki nosu brigu o redovitom izlaženju, ki vani „na frontu“ ali i u pozadini, takorekuć u „etapi“ stoju za ovimi našimi novinami, ke ljetos jur 110. ljeto izlazu (s kratkim prekidom za vrime Drugoga svit­skoga boja) i ke su se nekoliko puti i minjale svoje ime (o tom početo s ovim brojem HRVATSKIH NOVIN u seriji piše Nikola Benčić i o puno čemu drugomu zanimljivomu u ve­zi ovim našim tajednikom). 

Teški požar, oganj u francuskom nacionalnom svetišću Notre Dame (Naša Gospa) je pokazao, da je namjesto vjere u mnogi slu­čaji stupio kulturni nalog, ku­l­turna zadaća. Crikve su po­stale hrami kulture ali manje vjere i turisti dojdu pogledati ove crikvene i arhitektonske znamenitosti iz kulturolo­ških uzrokov, a sve manje ih je ki se idu pomoliti u ove „hiže Božje“. Pravoda se i stavlja pi­tanje, su ove toliko lipe, ve­ličanstvene zgrade uzidali za­to da bi se ljudi mogli pomo­liti u nji, ili je ovo bila často­hlepnost vladarov i arhitektov, rukotvorcev i likovnih umjetnikov — gdo je bolji?

Ako — s punim pravom i najsrdačnije — čestitamo ORF-u a unutar nje­ga Manjinskoj redakciji a to­č­nije Hrvatskoj redakciji ud­o­maćenoj u stu­diju u Željeznu, onda zapravo čestitamo i s­a­mi sebi. Čestitamo i svim tim, ki su još u 1960-i i 1970-i ljeti vjerovali u uspje­šno dr­u­štveno zalaganje i po­litičku borbu za najprvo radij­ske a kašnje pak i televizijske emisije na hrvatskom jeziku. Naša tadašnja društva su bi­la Hkd, Hak, Hgkd a narav­no i Komitet za prava Gra­diš­ćanskih Hrvatov — tada smo u Hrvatski novina gradišćanski Hrvati pisali još s velikim G (dokle skoro svi ostali s malim g, jer smo kanili pokazati na to da slišu skupa, da su cjelina Hrvati i Hrvatice na austrijskoj, če­škoj, madjarskoj i slovačkoj strani granice; sada kad mn­o­gimi pišu s velikim G i kanu pokazati na posebnu narodnost, morebit još i na poseban hrvatski narod ki s hrvatskim ima malo ili nikakove veze, smo opet prešli na malo g, jer jesmo dio hrvatskoga kor­pusa i naš jezik je hrvatski, ča nikako ne znači da moramo biti hrvatski državljani ili da bi morali podupirati ili trpiti od politike u RH, i neovisno od toga ima li negdo znamda vikendicu na morju ili ne.

Ako gledamo okolo naokolo Austrije, bilo da je to u istočni susjedni zem­lja, južni, zapadni a da ne go­vorimo o sjeverni susjedi: svagdir se financiranje djelovanja nacionalnih manjin ili­ti narodnih grup kako ih slu­ž­beno nazivaju u Austriji. Ta­ko mala svota kako godišnje stoji na raspolaganje narodnim grupam u Austriji ne sto­ji u nikakovom odnosu tomu ča stoji na raspolaganje Hrvatom u Madjarskoj ili u Slova­čkoj, Srbom i Talijanom u Hr­vatskoj, Nimcem i Staroaustrijancem u Italiji, Retoroma­nom u Švicarskoj, Nimcem u Danskoj, Dancem i Łuži­čkim Sorbom u Ni­mškoj, još i Nimcem u Rusiji itd. itd.

Samo kih 65 kilometrov istočno Beča, niti ne dvi ure plovidbe Twincityli­nerom doli po Dunaju, u gla­vnom gradu Slovačke, u Po­žunu, su subotu, 30. marca  kasno po noći svečevali novu državnu predsjednicu. Liberal­na odvjetnica, advokatica Z­u­zana Čaputová pobijedila je u subotu na predsjednički iz­bori u Slovačkoj. Tim je ona prva žena na predsjedničkoj dužnosti u povijesti Slova­čke. Dokle se susjedna Poljska na sjeveru i susjedna Madjarska na jugu očito drugačije razvi­jaju u društvenopolitičkom pogledu, naime „nacionalno-samosvisno“, zastupaju tvr­du nepopustljivu liniju prem Bruxellesu i Europskoj uniji a tim i prema Beču i susjednoj Austriji. 45-ljetna Zuzana Čaputová je na valu nezadovoljstva javnosti zbog ko­rupcije odnesla pobjedu u dru­gom krugu, osvojivši 58,3 p­o­sto glasov. Ova je dakle nasuprot trendu jačanja populis­tov i antieuropskih političarov zapravo na cijelom kontinentu, krenula drugim smi­rom. Neovisni kandidat Ma­roš Šefčovič, 52-ljetni potpredsjednik Europske komisije koga podupira stranka na vlasti Smer-SD (livi populisti) dostao je 41,7 posto glasov.

U ljetu 2017. Austrijsko-hrvatskomu društvu u Be­ču (Ahd) uručena je pres­ti­žna, ugledna nagrada »PaN« (Partner svih narodov) austrijskoga minis­tarstva za Europu, integraciju i vanjske posle. Pre­d­sjednik društva Niki Berlako­vić naglasio je tada, da je Ahd počašćeno ovom visokom nagradom Au­strijskoga ministarstva za Eu­ropu, integraciju i vanjske p­o­sle, kom je iskazana potpora svim članom i rukovodstvu društva.

Naš susjed Madjarska ni­je na najboljem glasu niti ne u Austriji a čim dalje prema zapadu tim če­merniji je ugled i tim oštriji su glasi protiv ove države s kih 10 milijuni stanovnikov, s konzervativnom vladom na čelu s premijerom Viktorom Orbánom. A od dana u dan je veći otpor protiv službe­noga stava unutar Europske unije. Ako pak gledamo gradišćanske Hrvate kao narodnu zajednicu, onda nas to m­ora pogoditi diboko u srce. U pitanju pozicije Madjarske unuter Europske unije i gradišćanski Hrvati su diboko ra­­scipljeni. Dokle ovi u Austriji kategorično odbijaju O­r­bánov stav recimo u pogledu na migrante ili na odlučnu volju da si od nikoga ne kanu dati reći ča imaju djelati a još manje da bi im gdo smio zapovidati — tim veći je otpor ovih na madjarskoj strani (a dijelom i na slovačkoj) protiv oficijelne politike unutar Eu­ropske unije, ka od svih (još) 28 članov ne samo očekuje nego potribuje da živu solidarnost i da svi postupaju na isti način, npr. s pogledom na migrante odnosno azilante.

Kad su brojači glasov pri izboru za zemaljskoga poglavara Gradišća, u četvrtak, 28. februara ponovo počeli brojiti listiće, se je već komu iskušenijemu i zre­lijemu političaru ali i posma­traču zgusnula krv u žila. Bio je ovo pravi déjà-vu (= jur vi­djeno). Ali ovput u žila nekih socijaldemokratskih saborskih zastupnikov i članov vlade. Dana 30. oktobra 1987. ljeta je bila zgusnula krv u žila na­rodnjačkih zastupnikov. Nije, naime, Feri Sauerzopf nastao zemaljski poglavar Gradiš­ća, kako je očito bilo dogovoreno med njegovim VP-om i Rauterovim odnosno Haiderovim FP-om. Najvjerojatnije je po­moću glasa slobodara Greg­o­ra Munzenriedera (ča se pra­voda nikada nije moglo doka­zati, jer su izbori bili tajni) socijalist Hans Sipötz postao zemaljski poglavar i tim na­slijedio Theodora Keryja u toj funkciji na čelu Gradišća. Tada su Sauerzopf i ostali VP-zastupniki u Saboru otvoreno govorili o iz­dajstvu je­dnoga pojedinca, ki je VP-u zeo zemaljskoga poglavara. Ovi su tada govorili i o „srebr­njaki“, kimi bi soc­i­jalisti bili kupili „izdajnika-Judaša“.

Papa Franjo u četvrtak 21. februara otvorio je četve­rodnevni summit u Vatikanu. Jur dugo je najavljivao ov dogadjaj posvećen svećeničkomu, duhovničkomu se­ksualnomu zlo­st­a­v­ljanju dice (Kindesmißbrauch) prvim gla­vam sto­tin biškupskih konferencijov iz cijeloga svita, a pa­pa Fra­njo je dao signal da je oz­biljno shvatio najnovije slu­čaje seksualnoga zlostavlja­nja med kimi su slučaji iz A­merike i Čilea najpoznatiji. Skupine žrtav zlostavljanja su zahtijevale da se na sku­pu do­govori konkretan akcijski plan za borbu protiv pedofilije.

Dokle smo u minulih desetljeć temeljito prekapali „našu“ povijest ov­de u Austriji, u zapadnoj Europi, zapadno od nekadašnje­ga željeznoga zastora, dokle smo minuciozno obdjelali i rastresli a ne na zadnje i interpretirali ča se je svega dogodilo u minulih 100 ljet otkada se je raspala Monarhija, pretežno Cislajtanija, dakle austrijski dio — puno toga ča se tiče Translajtanije, ugarskoga dijela Monarhije, kra­ljevine Ugarske na ovoj, aus­trijskoj strani nismo ni znali, a još manje se o tom učili.