Otkada adventski kalendar visi na zidi i stoji veliki adventski vijenac u čuvarnici, se cijelu dob govori o tom da će vrijeda dojti Sveti Mikula. „U čuvarnicu?“, pita Marina i to nikako ne more vjerovati. Ona pohadja stoprv od ovoga rujna/septembra čuvarnicu. Veća dica, ka su jur od prošloga ljeta ovde, znaju to točno. „Sveti Mikula će sigurno dojti“, uvjeravaju ju oni. „Kad trikrat potukeće, onda je on ovde!“ „Kade potukeće?“ pita Marina opet znatiželjno. „No kade?, na vrati!“, odgovoru veći smijući. I odgojiteljica Renata to potvrdi: „Kad trikrat potukeće, onda je tako daleko!“ A kad to još i Renata veli onda je to istina. I tako kujca Marina stalno znatiželjno k vratom i čeka na tuketanje.
Ona pozna Svetoga Mikulu iz slikovnice. Kod nje doma još zapravo nije bio. Lipo da će dojti u čuvarnicu. Marina čeka i čeka. A kad čuvarnica za ov dan završi i mama dojde po nju, je Marina jako razočarana. „Mikula je kanio poiskati čuvarnicu!“ veli ona tužno u autu. „Renata je rekla: „Kad trikrat potukeće, onda će on dojti!“ „Danas je 2. prosinac/decembar!“, joj razloži mama. „Još je ča-to časa dokle potukeće!“ „Ča znači ča-to?“, pita Marina znatiželjno. „To znači da još moraš do 6. prosinca/decembra čekati!“, odgovori mama brzo, jer su oni jur doma.