„Razgovori u Centru“ su 5. prosinca ugostili aktivnoga suradnika Hrvatskih Novin i uvijek budnoga komentatora i vračitelja po struki dr. Josipa Seršića. Povod „Razgovoru“ je predstavljanje knjige dr. Seršića »Hrvatski Beč«, dokle je kroz razgovor peljao moderator P. Tyran.
BEČ — Ponovimo: „Hrvate se... mora podsjetiti na to da je predsjednik ovdašnjega (bečanskoga) srpskoga društva Zora Nikola Stojanović svojim bečkim predavanjem ‚Srbi i Hrvati’ s pokličem: ‚Do istrage (Ausrottung) vaše ili naše!’ (1902.) tj. velikosrpskim genocidnim pozivom na istribljanje Hrvatov ki je još 10-ak puti objavljivan u srpski časopisi i brošura, izazvao dvodnevne jezične kravale u Zabrebu s oko 100 uhapšenih i osudjenih ljudi“ (Hrvatske novine od 6. 12. 2013). Na nimškom to zvuči ovako:
Austrijski PEN-klub je 22. novembra u Beču po prvi put dodilio odlikovanje s nazivom »Ceija Stojka-literarna nagrada«, ku je primio bortanski Rom Stefan Horváth za svoju ukupno tretu i aktualnu knjigu »Atsinganos, bortanski Romi i njeva naselja«. Svetačni akt na FM4-pozornici u dvorani Velesajma su održali prilikom sajma knjig BUCH WIEN. Laudaciju je držao književnik, pjesnik i fotograf Peter Paul Wiplinger angažiran uz ostalo i za narodne manjine u Austriji.
Kumaj gdo o sebi more reći, da je do kraja razumio Bibliju i da su mu sfalila pitanja. Neke pasaže Biblije još i najbrilijantnije i najfundiranije poznavatelje Biblije ostavljaju u mraku. Zač je tako teško razumiti Bibliju, ako je Božja rič tako jasna. Jedan uzrok za to je sigurno, da je človik ulovljen u svojem svitu i da svoju iskonstruiranu istinu, ku ima o svitu, pokušava transponirati na Bibliju.
Bi bilo strašno, ako bi zabili na božićne dare? Morebit to gluši neobično, ali bi si pojednostavili žitak u predbožićnom vrimenu. Znamda bi uljudna božićna pisma bila alternativa dragim i egzotičnim darom.
Otvarati pisma je najmanje tako uzbudljivo kotno otvarati dare. Kad prijatelje i rodjake pitamo, ča si želju za Božić, mnogokrat čujemo: „Ne željim si ništ. Imam sve, ča mi je potribno.“ Ča se odnosi na materijalno, onoga svaki človik ima dost i preveć. A ono, ča nije materijalno, ono svakomu fali. Samo da nematerijalno čuda teže moremo darovati. Dati človiku ruku ili objamiti ga, mnogokrat u srcu prouzrokuje veće zadovoljstvo nego bilo kakov dar.
U Hrvatskom centru u Beču su četvrtak, 5. decembra oficijelno prezentirali 67. po redu Hrvatski bal u Beču. Tom prilikom su predstavili program ovoga bala 25. januara u obnovljeni prostorija bečkoga Parkhotela Schönbrunn a ujedno je farnik Uzlopa i Trajštofa, Željko Odobašić krstio balsko vino, ko će ov put dojti iz Uzlopa: Graševina (Valški rizling) vinarije Jakšić (Remuševi). Organizatori bala su za ovput zibrali ovo bijelo mlado vino, ko je na biološki način producirano. Vinar dipl. inž. Franjo Jakšić je naglasio, da je vino načinjeno čisto prirodno bez ikakovih kemijskih sredstav. Vino su zibrali po internom kušanju, pri kom je ovo vino iz Uzlopa dostalo najbolje ocijene. Pri ovom Hrvatskom balu ćedu nuditi različna bijela i črljena vina pretežno gradišćanskohrvatskih vinarov.
U Panonskoj gimnaziji u Gornjoj Pulji djeluje školski tamburaški orkestar Panonci pod peljanjem profesorice hrvatskoga jezika mr. Gizele Čenar. 21. novembra su uz nazočnost brojne publike, pred svim i roditeljev i suškolarov, prezentirali hrvatsku pjesmaricu s naslovom »Ku ćemo si sad?«. Pjesmaricu su oblikovali školari 3. i 4. razreda. Pod peljanjem učiteljice Gizele Čenar su dica sastavila tekste, note i slike za ukupno 58 narodnih jačak. Lani su počeli s tim školskim projektom „narodne jačke“ i su najveć jačak tematski podilili po miseci kroz ljeto.
Jur već tjedana se brojni austrijski, a i poneki inozemni mediji bavu obljetnicom bombaškoga terora Franza Fuchsa. Za čitalačtvo Hrvatskih novin je važno da se podsjetimo na to da je ta teror bio djelomično uperen protiv Hrvatov i Hrvatic i protiv Gradišća.