Već-ki ljudi se teško moru osloboditi njevoga klimbima. Gdo pak zna uzrok, zbog čega ništ ne more hititi, ča mu se je nabralo kroz ljeta, on se laglje more učiti preobladati svoje mentalne blokade. Mnogokrat ljudi ne moru hititi dugovanje, ko ne tri­baju, kad se boju, da će im biti još žao za to, ča su je hitili. Kadakoč je dost, da se spomi­njaju nekoga dogodjaja u prošlosti: „Kumaj sam se riješila vaze, je mo­ja kćer ne­srićno pitala, kamo sam ju!“ — To je pak oprav­da­nje za to, da sve počnu čuvati. Ali jedini izlaz iz dileme je, radikalno riješiti se starine i konfrontirati se sa strahom. To je manje strašno nego rivati spravljanje u nedogled.

Łužički Sorbi su zapadnosla­venski narod, ki na području današnje Nimške živi jur već od 1000 ljet dugo i je onde autohtono stanovničtvo dijelom jur duglje nego german­ska plemena, kasniji Nimci. U Istočnoj Nimškoj (Ndr) su bili uzor-manjina, koj su se udvarali i politički vodje i ka­nili s njimi pokazati. Po političkom preokretu pred već od 20 ljet se je situacija Łu­ži­čkih Sorbov ipak počemerila, ali još uvijek moru služiti kao odličan primjer kako se manjinska pitanja pozitivno moru riješiti. Pravoda Łuži­čki Sorbi nisu nacionalna manjina nego su narod — ali bez vlastite države.