Negledeć toga da nam fali zaistinu dobro standardno djelo o muziki gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, diskusija na sveučilišću za muziku i dramsku umjetnost prošli petak je pokrenula veljek cijeli red diskusijov. Diskutant Vlašić je sa svojimi izjavami o vlašćem muzičkom ukusu i zato manjkajućoj ponudi pokazao, kako teško je muzikom dostignuti sve ljude.

Hrvatsko štamparsko društvo je po dužem času objavio knjigu za dicu. »Moje prve riči« se zove slikovni rječnik ki osvidoči ne samo na jezičnoj razini, nego i kreativnoj.

Iako smo očekivali čuda reakcijov, ostalo je kod jedne jedine iz hrvatskih krugov. Čini se, da falu ideje u pogledu na manjinsko školstvo i uspješno podučavanje hrvatskoga jezika: Dokle se jedni fokusiraju samo na Beč, ne znaju drugi, kako u Gradišću bolje djelati – najbolje pravoda skupa. U pogledu na ovu situaciju skraćenja stranih jezikov – i hrvatskoga – u gimnazija Hrvatice i Hrvati nimaju veliko podupiranje od drugih manjin. Slovenci imaju sa Slovenskom gimnazijom i trgovačkom školom Št. Peter Drugi sistem. U Gradišću je od gimnazijov samo u Dvojezičnoj gimnaziji u Borti hrvatski nastavni jezik. Moglo bi se sada reći, da se je u Gradišću predugo forsirao hrvatski kot strani jezik, da bi se jezik mogao podučavati u zanimljivo vrime, a ne opet jednoč kot zadnja ura u petak otpodne.