Povijest je puna političkih ubojstav. Vrhovni vladari su redovito bili cilji ubojstav. Mnogi su i uspili. Primjeri: Brutus je ubio Caesara u Rimu (44. pr. Kr.), egipatska faraonica Kleopatra dala je umoriti svoju sestru Arsinoë, engleski kralj Eduard mučenik prebodjen je nožem (978.), škotskoga kralja Duncana umorio je njegov bratić i vojskovodja Macbeth (1040.), norveškoga kralja Haralda umorio je Sigurd Slembe (1136.), Thomas Becket umoren je u Katedrali u Canterburyju (1170.), rimsko-nimško- ga kralja Philippa von Schwaben umorili su 1208., engleska kraljica Elizabeta umorena je 1586.; cara Petra III. zadavili su 1762.; US-predsjednik Abraham Lincoln ustriljen je 1865., u 1903. srpski kralj Aleksandar Obrenović i njegova žena Draga su postali žrtve urote, 28. junija 1914. pripadnik sprske „črne ruke“ u Sarajevu ustriljio je nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju, francuskoga premijera Georges Clemenceau nastriljio je anarhist Émile Cottin (1919.), u 1919. ustriljen je meksikanski peljač revolucije Emiliano Zapata; u 1921. su ubili japanskoga premijera Haru Takashija, hrvatski političar Stjepan Radić teško je ranjen (od čega je pak i umro) u Beogradu (1928.), u 1934. nacionalsocijalist Otto Planeta ustriljio je austrijskoga kancelara Engelberta Dollfußa, 1963. je ustri- ljen John F. Kenndy...

Dakle, svenek i svagdir je bilo politički motiviranih ubojstav. Zato nas niti ne triba čuditi „navodno“ ubojstvo Jevgenija Prigožina, peljača plaćeničke vojske Wagner. Bilo je i za očekivati, a zapravo je čudo, da još nije bilo pokušaja eliminirati Trumpa – ča su isto mnogi očekivali. Nas ovde u prosvićenoj (aufgeklärt) i emancipiranoj, politički korektnoj i džendranoj sridnjoj Europi to vjerojatno teško pogadja i moguće da je za mnoge još i nerazumljivo, da se na ovakov način rješavaju problemi tim da se jednostavno eliminiraju politički protivniki. Ali je tako svenek i svagdir bilo! A ako bi Stauffenbergov atentat na Hitlera u 1944. bio uspio...!?

No vrnimo se najaktualnijemu političkomu ubojstvu, za ko malo ki sumnja da ga nije bilo: Sovjetski a sada ruski politički atenti su na „dnevnom redu“. Prigožin je znao ča mu „cvate“, dakle je lako moguće da on nije bio u tom zrakoplovu, ki je eksplodirao u zraku. I teorija, da ima nekoliko doublov, dvojcev je dosta realistična. To se je med ostalim jur govorilo za Tita, a danas za Putina. Ako u ov lonac sada još dodajemo sve češće visti o tzv. fake-news, dakle krivi ili iskrivljeni visti i informacija a još kao oštar i ljuti začin dodajemo KI (iliti UI = umjetnu inteligenciju) onda već ne znamo ča komu kada vjerovati.

Pak bi si mogli zajačiti „Pomisli najzad, kade su časi, kad smo se šetali po vrtljaci...“.