Društvo za muzej i kulturu je počelo svojim djelovanjem s otvaranjem izložbe Franje Kröpfla i Herberta Pauliča. O izložbi i umjetniki je govorio Petar Tyran a otvaranje u dvoru muzeja je pratilo Hatsko kolo.
Novo Selo – U seoskom muzeju u Novom Selu u organizaciji Društva za muzej i kulturu (MUK) u nedilju, 26. marca su otvorili izložbu likovnih umjetnikov Franje Kröpfla i Herberta Pauliča s naslovom „Za dobra stara vrimena“ (a gdo pri ovom ne bi mislio i na jačku Novih fosilov „Za ona dobra stara vremena“). Ali nisu Novi fosili otvorili izložbu nego Hatsko kolo pod peljanjem Martina Miletića, ki je ujedno i predsjednik MUK-a.
Izložene slike su originalne ilustracije u tehniki akvarela i akrila. Dokle Kröpfl slika pretežno u stilu konkretne umjetnosti on je uza to i skulptor. Paulič je meštar apstrakcije, ka u novije temelji na konkretni fotografija, ke preslikava na potpuno apstraktni način a tim dostajemo hibridni dojam njegovoga stvaranja uz posebnu pobudu mašte, fantazije.
Za dvojezičnu dičju knjigu Mona i Liza autorice Doroteje Zeichmann Franjo Kröpfl je stavio na rasplaganje 19 akvarelov ke je namoljao tematiki u ovoj dvojezičnoj knjigi i za odrasle. Kako je rekao likovnjak Franjo Kröpfl pozna on autoricu Doroteju Zeichmann jur jako dugo. Ideja da bi on moljao slike za Zeichmannovu knjigu se je rodila, kad je vidila Doroteja Zeichmann ilustracije Franje Kröpfla u knjigi, ku je pred tim izdao Forum protiv nasilja.
Dokle je Franjo Kröpfl mjesto svojega umjetničkoga stvaranja iz Gerištofa presadio u nedaleki Čepreg u Madjarskoj, rodjeni Slovenac iz Železne Kaple u južnoj Koruškoj Paulič svoj atelje uz Beč ima i u sridnjogradišćanskom Gerištofu – ki si prijateljski dili s Kröpflom – iako vikende sa ženom privatno prebavlja u Filežu.
Brojne skupne izložbe
Kröpfl i Paulič su jur skupa izlagali i u Kisegu u tvrdjavi Nikole Jurišića kade su izlagali 27 kipov različnih stilov i formatov. Ovde u novoseoskom muzeju Kröpfl i Paulič, naravno, kažu i predstavljaju samo mali spektar, isječak iz svojega dugoljetnoga umjetničkoga djelovanja. Ovi dva umjetniki, ki su usko povezani s Gerištofom, su jur većkrat skupa izložili. A kako se sada i u muzeju u Novom Selo gledatelji moru uvjeriti, ova simbioza, suradnja i nadalje dobro funkcionira.
Kod Kröpfla su ti portreti, akti, krajoliki i apstraktne slike u akvarelu ali i tušu odnosno tinti a kod Pauliča posebno i preslikane (übermalt) slike.
Cilj je ove izložbe, da se gledateljem i gledateljicam nudi dobra kombinacija, dobar
kontrast i reprezentativan presjek njevoga djelovanja. Očito je, da ovisno od trenutnoga raspoloženja se odluču za jednu ili drugu tehniku.
Franjo Kröpfl ide od konkretnoga ča do apstraktnoga a Herbert Paulič je najkonzekventniji apstraktni slikar od ovih dvih–a tim i u našoj likovnoj sceni.
Gerištofac Franjo Kröpfl, ki je poznat pred svim kao bubnjar u grupi Pax i Zelenjaki, se u zadnje vrime intenzivno bavi slikanjem i kiparstvom. Tako su i on i Paulič skupa izlagali u ateljeju u Gerištofu – a u toj kolektivnoj izložbi je sudjelovala i Novoseoka Greta Mikula sa svojimi akvareli.
U izložbi Kröpfl kaže portrete, akte, krajolike i apstraktne slike. U apstraktnom stvaranju se umjetnik služi zvećega tehnikom slikanja akrilom na platnu, dokle portrete čudakrat oblikuje kot crteže. Odvisno od trenutnoga raspoloženja se odluči za jednu ili drugu tehniku.
Franjo Kröpfl je jur kao dite ljubio miris farbov i je gledao svojega oca pri slikanju. Ov ga je animirao na slikanje i hrabrio da i u njem počiva talent za likovno stvaranje. Kröpfl je jur svenek u sebi ćutio želju za tim, ali se je stoprv u zreliji ljeti počeo intenzivno baviti slikanjem. Nije pohadjao nikakove umjetničke tečaje nego sàm gleda i pokušava poboljšati svoju tehniku i najti svoj put kao likovni umjetnik.
Herbert Paulič se je u svojoj disertaciji bavio fenomenom „Bukovništva“ u koruškoslovenskoj kulturnoj i literaturnoj povijesti. Potom ga je njegovo zvanje peljalo u svit, u Englesku, Fancusku, Madjarsku, Sloveniju i u Zagreb prije nego se je opet vrnuo u Beč.
U 2004. ljetu je diplomirao na Školi za umjetničku fotografiju kod Friedla Kubelka. Za njega je tipično strukturno slikanje. Strukture kažu svakomu od nas drugi i drugačiji put a umjetniku nudi mogućnost da djela na veliki formati.
Izložba likovnih djel Franje Kröpfla i Herberta Pauliča u seoskom muzeju u Novom Selu se moru pogledati još u dojdući dani.
Petar Tyran