Sad se je i Zlatka Gieler pridružila elitarnoj rundi nositeljic i nositeljev Kulturne nagrade gradišćanskih Hrvatov. Kripka nagradjena je naravno, kako se dostoji za tu priliku, priredila govor pun potribovanja i motivacije. Mirovati to se ne čini opcijom za način žitka, kako ga je Zlatka peljala: Stalno na raspolaganje za društveno djelovanje i projekte. „Ne moreš potribovati, a sama ništ ne činiti”, raspametila nas je dugoljetna i jedina predsjednica HKD-a. Govori i prinosi njoj u čast su morebit jednoč preveć naglasili spol i uloge majke četvero dice. Morebit je to ali i potribno istaknuti u pogledu na rijetke pojave žen u peljajući funkcija osebujno u nadregionalni i reprezentativni pozicija. Kako je to Zlatki uspilo? Nevjerojatan angažman i elan, ali i podupiranje obitelji iz istoga sela. Lipo je povidala, kako je nje majka čuvala dicu, dokle je ona navečer po poslu peljala zbor. Majka nije uvijek bila srićna s tom zadaćom.

Veliki je privileg imati podupirajuću obitelj, ka ne zaustavlja nego podržava angažman i zato preuzame zadaće, ke se u tradicionalni zajednica pripisuju ženam. To nima svaka žena. To stvara i ne čisto pravične razlike med ženami. U pogledu na sadašnjih 16 dan protiv nasilja nad ženami mora se jednoč već istaknuti, kako bi bilo važno stvoriti uvjete za žene, da bi mogle spajati obitelj i posao, a to prez ovisnosti o vlašćoj obitelji. Ako bi postojalo podvaranje za dicu, ako bi bilo dost mjest, ako bi bila veća po dupiranja za žene, ke idu djelati, mogle bi se i lakše osamostaliti, se brže otkopčiti od nasilja, ar nisu bar financijski odvisne.

Zlatka Gieler i pod odredjenoj starosti još djela. Ona za sada još i ne more mirovati, ar išće za različne posle nasljedničtvo. „Kade su mladi?“, pitala je pri uručenju nagrade. Da to pitanje nije stavila onim mladim nazočnim, je bilo jasno. Ide za one, kih nije. Mladina nije manje aktivna, mogla bi nabrajati primjere, ki su aktivni u tri četiri društvi. Onda sfali sapa i energija, a ziberu se atraktivna društva.

A ča je atraktivno društvo? Sigurno ne ovakovo, kade je već bauštelov nego krpanih škuljov, kade djelo uglavnom postoji u tom, da se udjelaju zadaće, da bi se ča djelalo, a kade se prašu seksizam, neprofesionalizam i konzervatizam iz svakoga kuta. To je onda vidljivo po narašćaju. Narašćajno djelo je mučno djelo u ko se mora čuda investirati, dokle će na koncu morebit ostati jedna jedina osoba pripravna na posao. Zlatka Gieler si je izmislila ovakove mjerodavne projekte: Grajam i Recital, ali i drugi projekti kovali su generacije. Da to tako ostane, potribna su redovita prilagodjavanja na vrime.

Zlatka Gieler je znala kim geslom to najbolje funkcionira. U tom nam neka ona uvijek bude pelda: „Mi znamo ča djelati ili rezignirati. Ćemo pokusiti ča udjelat!“ Djelajmo.