Svetom mašom i spomenpriredbom je Crikveni mišani zbor Veliki Borištof, Kuga i općina Veliki Borištof slavila krugli rodjendan značajnoga duhovnika iz sela.

Veliki Borištof – Na inicijativu direktora u mirovini Štefana Zvonarića je nastala proslava bogatim kulturnim i povijesnim sadržajem.

Početak priredbe je bio u farskoj crikvi u Velikom Borištofu. Jonči Karall je služio spomenmašu za bivšega franjevačkoga redovnika Lovru Bogovića uz koncelebraciju sadašnjih trih franjevcev u sridnjem Gradišću i bivšega farnika Tome Krojera.

Fra Božidar Blažević je po mjesnom farniku fra Zoranu Tadiću izručio pozdrav hrvatskoga vikara, ki nije mogao sudjelivati jer je bio bolestan. Istaknuo je, kako su franjevci jur od samoga početka iseljivanja bili povezani s gradišćanskimi Hrvati.

U prodiki je Jonči Karall kratko opisao život jubilara, ki se je rodio kot Jure Bogović u Cinkinom stanu u Velikom Borištofu. Dao je i kratak uvid u molitvenik Hiža zlata koga je priredio Bogović i ki je izašao u već od 15. izdanj. Na koncu prodike je prosio, da neka nam Bog daruje duhovnike ki ćedu narod peljati po pretkipu fra Lovre Bogovića.

Svetu mašu je oblikovao Crikveni mišani zbor Veliki Borištof, ki je jačio Mašu sv. Luke. Tekst je sastavio Augustin Blazović, a muziku prof. Štefan Kočiš, ki je zbor pratio i na orgula.

Mašne jačke su bile O glava puna krvi, Hvalen budi Gospodin i Staše mati. Ove se najdu i u Hiži zlati.

Predavanje u Kugi

Već ovih jačak, ke se još i dandanas jaču je nabrojio Štefan Zvonarić na nastavku priredbe u Kugi. Crikveni mišani zbor je predstavio i u Kugi još dvi jačke u vezi s Hižom zlatom i to Stala j’ majka pod propelom i Ti čista prez griha.

Prvi predavač je bio Jonči Karall, ki je predstavio život franjevca, njegovo književno djelovanje ali i djelovanje kloštrov i duhovnikov pred 300 ljeti na van. (Cijelo predavanje će biti otiskano u dojdući HN.)

Barokna dob u Gradišću

Po drugoj jački zbora je Nikola Benčić objasnio situaciju, funkciju i još danas viduće posljedice baroknoga vrimena. Isto tako je bio važan dio predavanja barokna literatura, kade uz Lovru Bogovića slišu i drugi duhovniki, ali i prvi svitski pisci.

Jako živ način predavanja je začarao publiku i čas je prefriško prošao, tako da je Benčić svoje predavanje skratio. (Tekst na ovu temu ćemo isto objaviti u dojdući izdanji HN.)

Slijedila je diskusija kade je došlo do brojnih pitanj, ali i primjedbov, ke su se djelomično potvrdile od predavačev, ali i jasno otkazale, kot na primjer u vezi hrvatskih shodišćev u Celje.

Daljnja veća točka diskusije je bila staroslavenska glagoljska maša, kade su Hrvati kot jedini narod imali pravo, da služu maše na svojem jeziku a ne na latinskom ili grčkom.

Prema kraju je fra Zoran najavio, da će se vjerojatno vrijeda opet inštalirati gvardijan za franjevački kloštar u Željeznu, a to bi bio 30. hrvatski gvardijan od ukupno 151 dosadašnjega peljača.

Na sam kraj se je načelnik Martin Karall zahvalio kulturnomu motoru općine Štefanu Zvonariću za ovu lipu i poučnu priredbu i zatim je pozvao sve goste na mali bife.

Zadnja spomenpriredba za Lovru Bogovića je bila prilikom njegove 200. obljetnice smrti 1989. ljeta. Onda je izašao i mali spomenspis s trimi članki Feliksa Toblera, Nikole Benčića, Feliksa Vančića i govora biškupa Štefana Lászlóa.

Kristijan Karall