Tamburica Trajštof ljetos svečuje 65. obljetnicu. Velikim završnim koncertom su subotu, 16. novembra, završili ovo jubilarno ljeto. Peljač Wolfgang Kuzmić je dostao odlikovanje od Zemlje Gradišće.
TRAJŠTOF – Zmožan je bio broj tamburašic i tamburašev, ki su stupili na pozornicu trajštofske crikve. 34 tamburašice i tamburaši i peljač Wolfgang Kuzmić su pod velikim aplauzom otvarali svetačni koncert Karininim kolom. Trajštofska crikva je bila do zadnjega mjesta puna i kćer sela i moderatorica večera Barbara Karlić mogla se je našaliti farniku Odobašiću: „Crikva je svaku nedilju tako puna, boa?”.
Obiteljska tradicija
Oltar trajštofske crikve nisu samo kinčili brojni člani Tamburice Trajštof nego i dva veliki porteti. Sliva i sdesna pozornice stali su veliki portreti Adalberta i Ote Kuzmića. Na črljeno-zlatnu pozadinu je je osebujno za ov jubilej namoljao poznati austrijski umjetnik Oskar Stocker.
Djelovanje Tamburice Trajštof stoji naime pod velikim uticajem obitelji Kuzmić. Školniku Adalbertu Kuzmiću slijedio je od 1972. ljeta njegov sin Oto Kuzmić, a ta je opet 1992. ljeta predao peljačtvo svojemu sinu Wolfgangu, ki odonda pelja društvo. Njegova sestra Karin Reiff se skrbi za organizatorska pitanja. Obitelj, tako se dočuje iz Karlićeve dvojezične moderacije, je od početka imala dobre veze u Hrvatsku i je izgradila veliki arhiv notov. Povodom poroda Karin Reiff je tako poznati hrvatski komponist Josip Andrić komponirao Karinino kolo, s kim je Tamburica Trajštof otvorila muzički večer.
Jednoč okolo svita
Svetačni program Tamburice Trajštof je počelo s tipičnimi narodnimi jačkami, kade je imao sadašnji narašćaj svoj veliki nastup. Potom je peljao medley kroz Europu i predstavio poznate melodije iz Makedonije, Španjolske, Rusije, Madjarske i Italije. Osebujno čuda aplauza su dostali i klasični kusići hrvatske i nimške literature kot na primjer završno kolo iz opere Ero s onoga svijeta.
Trajštofci su u svojoj dugoj karijeri sudjelovali s mnogimi umjetniki. Pod natuknicom popularne muzike, uglavnom narodne jačke u novom ruhu, pojačali su Günther Schrumpf, Günter Tatar i Wolfgang Wograndl na instrumenti i Eva Maria Marold dala je skupa s Joachimom Moserom i domaćim Matijasom Vajkovićem svoj glas za obljubljene jačke kot Stao sam ti pod oblokom ili Milost božja. Kot i mnoga druga tamburaška društva je i Tamburica Trajštof oblikovala mnogobrojne maše, tako da su završili koncert dvimi jačkami iz crikvenoga repertoara.
Veliki časni znak u srebru za Kuzmića
Koncert je završio s presenećenjem za peljača Wolfganga Kuzmića. Isto tako domaći i ujedno i predsjednik zemaljskoga sabora Robert Hergović mu je u zastupničtvu zemaljskoga poglavara Hansa Petra Doskozila predao Veliki časni znak u srebru Zemlje Gradišća.
Hergović je u svojem govoru hvalio Kuzmićeve zasluge za umjetnost i kulturu u Gradišću. Zvana dobrovoljnoga angažmana na tamburaškom polju je Kuzmić naime peljao različna kulturna zemaljska poduzeća. Presenećeni Kuzmić primio je nagradu i pretvorio ju je u nagradu Tamburice Trajštof, kad je rekao: „Primim ovo kao priznanje za 65 ljet dobrovoljnoga djela.”
Početak 1959. ljeta
Početak Tamburice Trajštof seže daleko u prošlost. U novembru 1959. ljeta se je okupilo nekoliko mladih ditićev okolo školnika Adalberta Kuzmića da bi se naučili svirati na ovom instrumentu, ki je u medjuvrimenu prošireno po cijelom Gradišću.
Tamburica Trajštof sliši najstarjim tamburaškim društvam, kako prenašaju Hrvatske novine iz 1963. ljeta je trajštofski zbor prvih 12 instrumentov jur dostao 1936. ljeta na pohodu u Zagreb. Po boju da je onda školnik Kuzmić opet počeo probanjem. A to uspješno.
Polag programske knjižice Tamburice Trajštof se je naime odonda naučilo prik 500 Trajštofcev svirati na ovom instrumentu. 2009. ljeta je Tamburica Trajštof uspila i postaviti svitski rekord kao najveći tamburaški orkestar.
Tereza Grandić