Prilikom 100. rodjendana su se HKD, općina Veliki Borištof i Kuga spomenuli na dugoljetnoga predsjednika HKD-a, prvoga predsjednika HAK-a i borca protiv asimilacijske politike Frica Robaka.

Veliki Borištof – U nedilju, 16. junija su Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću, općina Veliki Borištof i Kuga pozvali na spomen-priredbu prilikom 100. rodjendana Ivana „Džona” Müllera.

Svetačnost je počela na velikoborištofskom cimitoru. Po pozdravni riči generalnoga sekretara HKD-a Martina Kerstingera je Stanko Horvat, predsjednik HKD-a istaknuo tri važne aspekte djelovanja, bivšega predsjednika HKD-a. Kot prvo je ali zaglušala himna na cimitoru, ku je igrala mlada muzičarka Ana Labazan Brajša iz Čakovca na gusla.

Na početku govora je Horvat napomenuo, da se kani koncentrirati isključivo na djelovanje Džona Müllera kod predsjednik HKD-a . Kot prvo je spomenuo jaku asimilaciju onoga vrimena i velik pritisak na hrvatsku narodnu grupu. Poznata je ovde borba s Fricom Robakom. Uspješno djelovanje Müllera se vidi u preobladanju toga stava i da se je minjala u medjuvrimenu i politika socijalističke stranke. Tako je s ondašnjim ministrom Fredom Sinovcem ishodio žive subvencije.

Džon Müller je otpeljao HKD i na europsku razinu. Tako je nastao HKD važan član FUEN-a, kade je bila Zlatka Gieler duga ljeta potpredsjednica. Ovo medjunarodno djelovanje je bilo iz dvih pogledov važno. Na jednu stran, da se čuju naša potribovanja i potribovanja drugih, tako Horvat u svojem izlaganju.

A treto područje Müllerovoga uspješnoga djelovanja je bilo oko državnoga ugovora. Jurist je gledao, da dojde do pravnih poboljšanj za narodne grupe.

Po ovom svitskom dijelu je slijedio crikveni, ki je počeo s jačkom Othajaj Bogu o duša. Martin Živković je preštao 2. štenje te nedilje, ko polag duhovnika Branke Kornfeinda dobro paše ovomu slavlju. To je i spomenuo u svojoj kratkoj prodiki.

Slijedila je još Vjera Božja i Očenaš i dvi jačke, jedna s narodom i jedna na gusla.

Predavanja u Kugi

Sada se je preselila priredba u malu dvoranu Kuge. Ovde je Joži Buranić peljao kroz program. Med gosti su bili i rodbina pokojnoga Džona Müllera. Kot prvo hižna družica Dušenka i dva sini Jurica i Perica.

Kratko su se na početku priredbe javili Martin Karall, načelnik Velikoga Borištofa, Niki Berlaković i Marko Zvonarić. Karall je istaknuo poslovicu: „Za svakim jakim mužom stoji još jača žena” i tako spomenuo hižnu družicu Dušenku. On je i najavio dokumentarni arhiv sa snimkami o znameniti osoba općine, tako da buduće generacije imaju priliku si osvojiti ove informacije. Zvonarić je pozdravio u ime Kulturne zadruge i se veselio na anegdote ke još znamda već ki ne poznaju.

Berlaković je u svojoj kratkoj izjavi istaknuo, da se dogodi ako su svi u politiki za istu stvar čudakrat ne dojde do realizacije. Ide samo onda za borbu, za diskusiju, a manje za rezultat, tako Berlaković.

Prva govoračica otpodneva je bila Zlatka Gieler, nasljednica Džona Müllera kot predsjednica HKD-a. Ona je s početka predstavila život jubilara i stoprv prema kraju je govorila o lični doživljaji. Tako je na primjer spomenula uticaj slaboga vida ki mu je otežao žitak. Supruga Dušenka mu je svaki dan ure dugo čitala novine, da bude informiran. Isto tako se je dao peljati kroz varoš da upozna put.

Spoznaja za većjezničost je došla prekasno

Drugi govorač je bio Michael Schreiber, ki je imao kot temu „Asimilacija za vrime Džona Müllera”. Odmah je na početku rekao, da se to mora gledati iz povijesnoga gledišća i je počeo svojim razlaganjem sredinom 19. stoljeća. Istaknuo je pri tom važnost crikve, ka je i mjerodavno bila nadležna, da se je očuvala hrvatska literatura i da je postojalo hrvatsko školstvo.

U to vrime su bile škole u Translajtaniji ada Madjarskoj crikvene, a u Cislajtaniji Austriji državne. Stvaranjem strankov na početku 20. stoljeća dojde do velikoga razdvajanja društva. Socijaldemokratska stranka odbija sve ča je crikveno, a tim i školstvo. Kot primjer spomene Schreiber Cindrof. 87% Hrvatov je bilo u Cindrofu 1924. A najednoč su bili u so- cijaldemokratskom selu od pet učiteljev već samo dva ki su znali hrvatski.

Na kraju svojega izlaganja je Schreiber jako pesimistički izrazio svoj pogled u budućnost. Asimilacija se neće moći tako friško zaostaviti. Spoznaja da je većjezičnost jako važna i ča vridnoga je došla kasno, znamda prekasno, tako Schreiber. On je dao hrvatskoj narodnoj grupi još dvi generacije žitka.

Muzički je ovo otpodne oblikovala velikoborištofska tamburaška grupa Harmonija. Na kraju priredbe su si igrali jednu od najdražih jačak Džona Müllera, kot je to rekla snaha Tilda Müller: Fala – Za svaku dobru rič.

Priredba je završena s bogatim bifeom i brojnimi razgovori.

Kristijan Karall