Sad još nisu prošli spametni tri miseci, otkad sam zadnji put morala pisati o poplava i temi okoliš. Pogled u budućnost mi reče, da ću već puti morati pisati ovakove komentare. Sad je pravoda zanimljivo, da ja u svoji mladi ljeti pamtim dvi odnosno tri stoljetne poplave, sadašnje premišljavanje o tisućljetnoj poplavi mi se čini zanimljiva, ipak mislim, da će biti pametnije ovakove katastrofe nazvati desetljetnimi poplavami, to je naime razmak, koga ja u budućnosti očekujem.

Slike iz Dolnje i Gornje Austrije kot i iz susjedske Štajerske su strašne. Na jednom kraju je voda sve obladala, na drugom je vihor ili točnije orkan rasčenuo cijele loze kot kad bi bile iz papira. U Orpurgi (Hartberg) je vihor još i skoro skinuo dva metri visoki križ s velike crikve. Ta se sad jako nahero zdiže u nebo. Za me je u zadnji dani nastao simbol naše klimatske politike.

Za takozvanu generaciju Z se obično u naši malo starji krugi (s tim mislim hrvatske) ne govori najbolje. Protestne akcije klimatskih aktivistic i aktivistov su se praktički prispodobile s radikalno-terorističkimi čini. Ali i ta grupacija se je raspala – ne vidi već smisla u tom. To ne smi čuditi. Iako u neki posebni emisija pažljivije, u neki jasnije – znanost je zapravo dokazala, da su poplave u ovom intenzitetu produkt klimatske promjene. Sredozemno morje i Črno morje su se prejako ugrijala, samo zato je uopće moglo dojti toliko vode na područje Dolnje Austrije, Češke i Poljske.

Zbog razvitka znanosti se je ov put moglo unajpr alarmirati stanovničtvo, jur prošli tajedan smo čuli, da nas čeka zlo, stvarnost je onda pravoda još strašnija. Sad kad će se voda povući najzad u svoja mišljena korita, će početi politička diskusija o tom, ča bi se moglo prepričiti i ča se more u budućnosti prepričiti.

Pišem ovo dokle busom vozim kroz zapečaćenu Bortu, kade je pred trimi miseci bilo sve pod vodom. Zbog strašne prometne gužve, ar se je javni promet još uvijek nije probio, ću za par minut opet jednoč bižati za drugim busom. Otvorenih točak je ada kup u klimatskoj politiki. Zatajati kot do sada se klimatske promjene vrijeda već nećedu dati. One su se osebujno ovoga ljeta sa sušami, poplavami i vrućinami javile u punom opsegu.

Dospili smo u vrime, kade triba aktivno ulagati u rano alarmiranje, u novi način gradnje i način života. Zakon o renaturiranju je hvala Bogu prošao austrijsku politiku, dodatno će se ali i morati premisliti, u ki regija zbog masivnih promjenov već nije moguće siguran žitak, kako se more minjati poljoprivreda, da tlo more primiti već vode ili izdržati duže suše, kako se mora minjati lozarstvo, da stabalja bolje podnosu vjetar i različne škodljivce. Pitanj je dost, a znanost daje – kot kod alarmiranja za ove povjesne poplave – odgovore. Mi je tribamo samo poslušati i učiniti.