Škola, obrazovanje, učnja jezikov. Čini se, da su pitanja obrazovanja osebujno u prošli ljeti nastala ključna i u djelovanju hrvatskih društav. Predsjednik HAK-a Mate Popović vidi prez obrazovanja još i konac narodne grupe.
Morebit je još i borba za obrazovni sistem u Beču pokrenula diskusiju o tom, da bi se mogao koč i pogledati pokrpani sistem u Gradišću, ki je rastao iz potriboće ili želje za podučavanjem na hrvatskom jeziku. Najkasnije ljetos, kad u Borti na jedinoj dvojezičnoj gimnaziji u Gradišću najednoč već nij petoga razreda, je potriboća za sustavnom diskusijom najednoč ovde.
Da je to sve došlo prik noći se ovako ne more reći. Zna se da je demografija u južnom ali i u sridnjem Gradišću negativna, dokle na sjeveru razredi nek pucaju. Zna se, da većjezičnost po sebi nije najzanimljiviji argument za izbor škole.
Zna se, da se u zakonodavstvu rado zabi na manjinske jezike. A zna se, da se u prošlosti i nije gledalo da je hrvatski kot manjinski jezik sustavno očuvan u školskom sistemu. Hrvatski se u Gradišću naime podučava kot drugi strani jezik. Kao takov se ga od ovoga ljeta skraćuje u korist drugih predmetov.
Sve to se je sada diskutiralo i na Forumu zajedno u Borti. A pri tom se je vidilo da su narodne grupe očividno u škripcu. Aktivistice i aktivisti unutar društav su dobrovoljci, ki čuda puti nimaju dobar uvid u trenutnu situaciju ili ga i uopće kot privatne osobe ne moru dobiti. Učiteljice i učitelji su opet zaposleni i kot takovi se boju suprotstaviti vlašćemu „sistemu”. A i u čudnom manjinskom školstvu s pravili med zemljami i savezom da nije tako lako se zalagati. To je bilo to ča se je moglo čuti prošlu subotu. Aktivistice i aktivisti s poluznanjem, stručnjakinje i stručnjaki sa zaveženimi rukami a ostaje pitanje kako onda razvezati situaciju?
A ovde smo kod staroga problema. Gradišćanski Hrvati nimaju funkcionirajuću strukturu. Nimaju svoje znanstvene i političke institucije kade bi djelali pravi stručnjaki, ki bi se mogli po cijele dane baviti nek ovakovimi pitanji. A nimaju ni na zemaljskoj razini posebni ured za manjinska pitanja kot to imaju koruški Slovenci.
Kako to opet riješiti je sljedeće izazovno pitanje. More se potribovati i prositi sa znanjem, da će to opet trošiti čuda energije i vrimena. Ali ljetos postoji i po dugom vrimenu nova mogućnost. Rasporediti pineze iz lonca za narodne grupe na drugi način. Ćedu naše savjetnice i savjetniki biti u stanju prez obzira na svoju pozadinu trizno pogledati na broje i diskutirati je li ne bi bilo pametno odvojiti višu svotu svako ljeto za dugoročne projekte? Novi Savjet još nije sazvan ali jur sada se sa znatiželjom gleda, je li ćedu nove savjetnice i savjetniki moći rušiti stare strukture.