Hrvatski akademski klub je po skoro 30 ljeti objavio reprint do onda rasprodanoga udžbenika Glasi. Prezentaciju u Hrvatskom centru su nazočili ondašnji i sadašnji suradniki.

BEČ –  Konačno je izašao reprint, 2. izdanje udžbenika koga je Hrvatski akademski klub izdao 1997. ljeta: Gradišćanskohrvatski glasi. Onda tiskana tiraža od 1000 kusićev je naime jur dugo bila rasprodana, tako da je postojala jur nekoliko ljet želja na novo izdati ov jedinstveni udžbenik. Jedine promjene k originalnomu izdanju su da se nimški pravopis prilagodio današnjemu standardu, i audio-snimke uz knjige već nisu u obliku CD-a nego su sada dostupne putem QR kodov.

Pri prezentaciji ovoga reprinta su bili nazočni tadašnji odgovorni toga velikoga projekta: Kristina Karall kao peljačica i odgovorna za projekt, Andrea Kaiser-Horvath kao odgovorna za koncept, lingvist Thomas Fritz, ki je bio odgovoran za metodiku i tadašnja predsjednica HAK-a, Silvija Rešetarić kao i drugi hakovci i hakovke, ki su bili aktivni 90-ih ljet.

Po pozdravu Lare Heisinger, ka je skupa s Verom Buranić bila nadležna za projekt reprinta i je bila odgovorna za komunikaciju s nakladom, je Kristina Karall povidala o nastajanju „Glasov“ i je odgovarala na različna pitanja iz publike. Projekt, ki je vjerojatno bio skoro najveći projekt u hakovskoj povijesti, trajao je nekoliko ljet i tim duglje nego je bilo na početku anticipirano. Trud, strpljenje i uložena snaga i čas su se koncem konca isplatili. Tako se spomenula Kristina Karall, kako važno im je bilo imati u teamu čim već stručnjakov i znanstvenikov, i to ne samo iz naše zajednice.

Isto tako im je bilo važno da budu u audiosnimka pokrivene i sve regije u ki živu gradišćanski Hrvati. Istaknula je na ovom mjestu snimku moravskoga Hrvata Mile Vašaka, ki je bio sam nasnimio svoju pjesmu „Na frielištofskom cimitieri“ i poslao tu snimku iz Kanade, kamo je bio emigrirao. Samo ta anegdota zrcali akribičnost s kom su priredili ov udžbenik, da bude imao odgovarajuću kvalitetu. U vezi s kvalitetom se i iz publike naglasilo grafičko oblikovanje udžbenika, za ko je bio odgovoran Gottfried Moritz, ki je nekada bio grafičar kod magazina „Profil“, jer su „Glasi“ i u optičkom i u grafičkom smislu trajni i odgovaraju i današnjemu standardu estetike.

Stručni znanstveni savjetnik projekta, linguist Thomas Fritz je nadalje referirao o „Gradišćanskohrvatski glasi“ i se iz svojega gledišća zahvalio Kristini Karall i Andreji Kaiser-Horvath za ondašnju hrabrost da su udžbenik tako realizirale, jer je „najlipši udžbenik koga pozna(m)“. Nadalje je reflektirao o metodiki udžbenika, ki ni onda ni danas – nažalost – ne broji k standardu odnosno mainstreamu.

Polag Fritza to zapravo nije metodika, nego kolekcija principiov i stavov prema jeziku i prema učenju jezikov. Uglavnom ide za princip da se jezik tako prezentira, kako zaista živi i da se jezik ne gnjavi u neke umjetne zakone i neprirodne uvjete. „Tribamo jezik u prirodnom habitatu.“ Temelj toga načina učnje je, da linguistika (barem dio) polazi od toga, da je dio ljudskoga mozga specijaliziran na baratenje jeziki. Tako na primjer dica uču svoj prvi ili i drugi jezik bez velikoga napora ili jezičnoga tečaja u konzervativnom smislu. Polag Fritza se točno ta prirodni način učenja i zahadjanja s jeziki sistematski uništava s načinom podučavanja jezikov kako se to prakticira u školi, jer se uglavnom poučava i ne podučava kako se more otkriti jezik i pravila odredjenoga jezika. I točno po tom principu funkcioniraju „Gradišćanskohrvatski glasi“. Jer u stvari ljudi – pred svim odrasli ne uču jezik da bi pisali knjige ili se znanstveno bavili s njim, nego da bi mogli komunicirati u krugu u kom je ta jezik prezentan. Uprav zbog toga je važno prezentirati jezik točno u tom prirodnom habitatu. Ostaje samo ufanje da će reprint Gradišćanskohrvatskih glasov biti tako dobro primljen kao originalno izdanje i da će tim i pomoći našemu jeziku dalje živiti u svojem prirodnom habitatu.

Udžbenik je izašao kod naklade Bibliothek der Provinzen, stoji 48€ i je dostupan ili direktno kod HAK-a ili u svi  dobro sortirani knjižara.

Lidija Novak