Svojim jubilarnim programom je bečanski folklorni ansambl nastupio prošlu nedilju u HNK-u uz veliku nazočnost političarov i diplomatov. Ujedno je ovo bio oprošćajni večer austrijskoga ambasadora u RH Marka Vuketića.

Zagreb – U nedilju se je ispunio velik san brojnih članov Kolo Slavuja. Po nastupu u bečkom Volkstheateru 19. novembra 2023. ljeta je slijedila repriza u Zagrebu i to u Hrvatskom narodnom kazališću. Uska povezanost med ovimi dvimi lokacijami postoji, jer su od istih arhitektov: Ferdinand Fellner i Hermann Helmer.

Zahvaljujući velikoj pripomoći austrijskoga veleposlanika u Republiki Hrvatskoj, Marka Vuketića, se je ugodao ov nastup u glavnom gradu Hrvatske i da je došlo toliko znamenitih osob iz politike i diplomacije, na čelu s hrvatskim ministrom za vanjske posle Gordanom Grlićem Radmanom. Med brojnimi veleposlaniki je bio i nekadašnji Vuketićev prethodnik Mihael Linhart. Ove sve je pozdravio pred predstavom dugoljetni dobar prijatelj Kolo Slavuja Franjo Ridjan.

Naziv programa je ostao Oganj gori, sadržajno je došlo do manjih promjenov. Glavni sadržaj je ostao isti, naime pokazivanje svih šest koreografijov ke je sastavio po istraživanji širom Gradišća etnolog i etnokoreolog dr. Ivan Ivančan.

„Gradišćanski Hrvati stoljećima čuvaju plamen pripadnosti svom narodu, a ova predstava pokazuje da se taj plamen ne gasi – on se prenosi. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u ovom projektu i koji nas podsjećaju koliko je važno njegovati povezanost hrvatskog naroda”, ovako je ministar vanjskih poslov Gordan Grlić Radman opisao ov večer na Facebooku.

Uz diplomate i brojni folkloraši nazoči

Tako su bili na ovom nastupu Kolo Slavuja u HNK-u i brojni zastupniki tamburaške i folklorne scene med gosti. Jedan od njih je bio i Božo Potočnik, ki je sastavio aranžman za Plese sridnjega Gradišća. Isto tako je bio nazoči sin dr. Ivana Ivančana, nekadašnji dugoljetni peljač folklornoga ansambla Lado, Ivan Ivančan.

U velikom broju je bio zastupan i Zagrebački folklorni ansambl, ki je imao u repertoaru i predvidja opet uvježbati koreografiju Hati.

Na samom kraju predstave, kada su bili svi akteri na pozornici, je Vuketić predao cvijeće predsjednici ansambla Gabrieli Novak-Karall. Po predstavi je slijedio prijem, na koga je pozvalo austrijsko veleposlanstvo. Ovde su koloslavujci s pjesmom predali Vuketiću veliku flošu vina i posebno za njega skrojene startasice u koloslavujskom dizajnu. Na njegovu posebnu želju je slijedila još jedna daljnja pandrofska jačka.

Izlet Kolo Slavuja u Zagreb

Koloslavujci su boravili dva odnosno tri dane u Zagrebu. Po većmisečnom vježbanju u Beču su koristili subotu i nedilju još za poslidnje probe i vježbanje na licu mjesta. Dokle su se pojedini odmah po nastupu vrnuli jednim busom u Austriju, su drugi u pandiljak prošetali još kroz Zagreb. Manja delegacija je gostovala na Pantovčaku kod predsjednika Republike Hrvatske (vidi str. 3).

Reakcije na predstavu su bile jako pozitivne. Posebnost lokacije i nazočnost visoke diplomacije su jur bili dobri preduvjeti. Šaroliko sastavljen program s bogatimi nošnjami i različnimi instrumenti je pridonesao to drugo. Kritično oko i uho je moglo opaziti nedostatke, olakšano kroz pogled iz višine na tančene formacije, ipak je nadvladao pozitivni aspekt.

U razgovoru s Markom Vuketićem

Za nekoliko tajedan završava mandat austrijskoga veleposlanika i on ide u mirovinu. Od 1. augusta je u mirovini. U glavnom je zastupao Austriju a gradišćanski Hrvati su bili isto tako redovito uključeni u njegovom djelovanju.

Hrvatske novine: Danas ovde kot završetak vašega diplomatskoga djelovanja nastupa Kolo Slavuj. S kakovim veseljem morete uživati ov nastup?

Marko Vuketić: Ovo je zaistinu veliko veselje i velika radost. Imamo još par priredab prije nego projdem iz Zagreba ali veseli me, da nam se je ugodalo ostvariti ov projekt, pred svim u mojem zadnjem ljetu, to me posebno veseli. Mislim, da je to, ja bi rekao, gradišćanska sanja da se ovde na daska Hrvatskoga narodnoga kazališća pokaže svetačni program, ki je bio stvoren prilikom 50. obljetnice postojanja Kolo Slavuja. To je po meni velika stvar, velik dogodjaj za gradišćanske Hrvate a i za Hrvatsku ali i za samu Austriju.

HN: U koj mjeri je austrijsko veleposlanstvo uključeno bilo u ov projekt?

Vuketić: Kad smo dočuli za projekt smo ponudili našu potporu i našu pomoć, pak smo se dogovorili s njimi, s Kolo Slavujem, da to čim – kako bi rekao – glatkije i čim bolje ide. Mislim, da nam se je to dost dobro ugodalo, ta suradnja. Pomogao je naš kulturni forum, tako da se more reći, da je to bila jako lipa suradnja.

A ča me jako veselilo, da su i hrvatske institucije prepoznale vridnost ovoga programa, ove predstave danas pak i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je pomoglo, pak naravno i Središnji ured za Hrvate izvan Hrvatske, Matica iseljenika. Ali i hrvatske firme jedne i naravno austrijske firme, ke ovde djeluju u Hrvatskoj. To mi je bilo posebno drago da je bilo toliko ljudi, toliko institucijov, ke su prepoznale vridnost i značaj ovoga denašnjega večera.

HN: Vi ste sami koč bili član Kolo Slavuja, nije vas žakljalo da ovde isto sudjelujete?

Vuketić: Meni je jako žao da ne morem, ali moram priznati, da sam ja zadnji put igrao berde ili bas pred 35 ljeti i od toga časa nisam igrao na instrumentu, nisam vježbao. Mislim da bi bilo malo teško na zadnji dan to se sad friško zavježbati. Malo bi bilo preteško. (se smije) Ali naravno mrvu me je žakljilo i natentalo, da se morebit pojavim danas na pozornici a čak i ponudjeno. Pak mi je Gabriela Novak-Karall, predsjednica Kolo Slavuja i to ponudila ali ja bi rekao malo bi to bilo teško plus imamo čuda ovih časnih gostov za ke se moramo skrbit.

HN: U ovi šesti ljeti – vi ste za Austriju ovde- kako daleko ste i prezentirali gradišćanske Hrvate? Kako važno vam je to bilo?

Vuketić: Mi smo gledali, da imamo svako ljeto barem jednu ili dvi priredbe u vezi s gradišćanskimi Hrvati. Mislim jedna lipa priredba je bila i pred dvimi ljeti, kad smo svečevali 100 ljet Tambura u Gradišću. Došli su nam pandrofski tamburaši, to smo isto, po meni, jako dostojanstveno, jako lipo obilježili. Da je to bila isto jako lipa stvar i onda je bilo ovih manjih priredbov. Ali kot sam rekao, gledao sam na to da imamo redovito i priredbe s gradišćanskimi Hrvati i o gradišćanski Hrvati.

HN: Ča je ovde u vašem času bio ta najizazovniji ili najveći projekt/sastanak/dogodjaj, na koga se spomenete?

Vuketić: Velik dogodjaj je svakako bio svetačni koncert, koga smo priredili prilikom 30. obljetnice diplomatskih odnosov med Hrvatskom i Austrijom. Ali ćemo reći i nastupi kot je ovakov Kolo Slavuja. Naravno ćemo reći i sad smo pozvani da sudjelujemo na Djakovački vezi – Austrija da bude zemlja partnerica – i to će biti po meni još čuda djela. Za ljetos je to predvidjeno. Sad imamo interesente iz Solnograda, sad ćemo viditi ukoliko će nam se to ugodati.

HN: Vi ste do konca julija još u Zagrebu i onda ste u mirovini. Imate morebit onda vrimena da počnete vježbanjem berdov?

Vuketić: Onda bi mogao! Da, onda bi mogao! Ufam se, da će biti onda dost lazno i dost vrimena za vježbanje. Ali kot se veli, ovi penzionisti, ali penzioneri, imaju najmanje vrimena.

HN: Ste si vi željili Hrvatsku kot poslidnju štaciju u vašoj diplomatskoj karijeri?

Vuketić: Da, to sam si željio i ta želja mi je bila ispunjena. Mislim, kako ću reći, to se raspiše i tote je naticaj. Ja sam se onda naticao i bila mi je dodiljena Hrvatska.

Kristijan Karall