Državni ugovor je sada početkom maja na svi naši kanali. To je zbog toga ar se 15. maja po 70. put ponavlja njegovo potpisanje. Da 70 ljet postoji dokument, ki prilično velikodušno osigurava i čuva prava slovenske i hrvatske narodne grupe – druge narodne grupe nisu spomenute – bi zapravo tribao biti povod za svečevanje. Pokidob se u stvarnosti ali čuda toga, ča onde tako jednostavno i dobro gluši, nikad nije realiziralo odnosno samo šantavo funkcionira, preminja se ovo moguće svečevanje u srdito-tužno premišljavanje.

HAK i KSŠŠD su za početak ovoga „premišljavanja“, bolje rečeno intenzivnoga bavljenja, stavili demonstraciju, ka će se održati 15. maja u Beču.

I veljek kad je bilo objavljena ova demonstracija, došla su pitanja, zač uopće demonstrirati? To da u prošlosti isto ništ nije hasnilo, drugačije da bi zaštita autohtonih manjin izgledala bolja.

To je samo djelomično pravo. Ako ljudi kao braća Rešetarić ili Marijana Grandić s hrvatske strani i brojni drugi sa slovenske strani, ne bi zeli put pred sud na se, čuda toga maloga ča danas imamo, još uvijek ne bi bilo implementirano.

Da to nisu posljedice jedne jedine demonstracije je jasno. Ali moramo se pitati, kako su se ovi ljudi osvistili i politizirali? To je sigurno bio duži proces. A ovakov proces triba svoje mjesto, svoje diskusije, svoje štivo i svoj krug ljudi. Ovakov put vlašćega spoznanja je važan, da bi se razvijale nove svisne i angažirane generacije.

Ako gledamo sadašnje aktivistice i aktiviste starije generacije, onda su to uprav ovi, ki su imali mogućnost, da se intenzivno bavu s temami manjinske politike. Črpimo još uvijek od ovih generacijov, ke su pred 50-imi i 40- imi ljeti stale na cesta i namoljale transparente.

Bilanca prošlih 70 ljet kaže, da se austrijska politika samo pod jako velikim pritiskom giblje prema manjinam. Da za očuvanje jezika i kulture autohtonih manjin ne postoji razumivanje, ko bi bilo potribno, da se stvarno ča efektivnoga preuzame, vidljivo je i se zrcali u sve brzoj asimilaciji i u koč jaki hrvatski regija.

Pripadnice i pripadnike narodnih grup ada i u budućnosti čekaju brojni izazovi. Tote je pred svim važno, ako postoji mriža ljudi, ki se poznaju, ki se strastveno zalažu i ki su dobro upućeni. Samo iz toga gledišća je demonstracija cijeli napor vridna. Ako po ovoj akciji samo šakica ljudi ostaje, ka zagriže i se bavi manjinskimi temami, onda su HAK i KSŠŠD uspili. Ako samo deset daljnjih ljudi razumi, ča je sadržaj Državnoga ugovora, moru biti gizdavi. I ako samo jedan jedini se odluči, da će se od sada zalagati za samo jednu malu temu na tom velikom području manjinskih prav i temov, onda je narodna grupa dobila. Ovo sve sadržavaju demonstracije.