Kad pišem ovo, je utorak, dan, kada završavamo novine. Razlog za ov komentar je sutrašnji, 8. marc, Dan žen. U redakciji smo odlučili, da nimamo još „ništ ženskoga“, ada prinos povodom Dan žen, a naravno, pisati to mora jedna od nas dvih žen u redakciji. (Morebit me je i nabrusio komentar o histerični žena u isključivo ženski odbori na istoj sjednici) To je moja kvalifikacija na ovom polju. Moj spol.
Ov spol drugačije nije takova kvalifikacija na društvenom sektoru. Zvana za upravljanje odredjenih poslov. Ovo sad nije moje mišljenje, to je ustanovio izvješćaj Federalističke unije europskih narodnosti (FUEN) u svojoj anketi o žena u manjina.
Onde se more lipo viditi, da je obično tako, da je već žen aktivno na organizacijskom polju, u oficijelni funkcija u odbori ih je onda najednoč znatno manje. To valja osebujno za velika društva, u manji društvi ova razlika nije tako velika.
„To nije neravnopravnost, žene se jednostavno ne javljaju za ovakove pozicije“ ov komentar veljek uz „sva vrata su otvorena“ veljek puca iz ust mnogih. Morebit ali nije problem, da su vrata zatvorena, nego da uvjeti ne odgovaraju. Ravnopravnost uključuje i to, da se stvaraju uvjeti, u ki moru biti žene aktivne. Mlada majka s malim ditetom morebit ne more djelati po noći kot nje prethodnik, ali ona more upraviti isto djelo u drugo vrime, ako su odgovorni pripravni minjati ča u uhodanom sistemu (negledeć manjkajuće ponude podvaranja dice). Žene bi morebit preuzele peljajuće funkcije, ako bi se način djelovanja u društvi preminio.
Da na ovom polju manjka na obrazovanju, potvrdjuje izvješćaj FUEN-a: 22 od 38 organizacijov još nikad nisu obrazovale suradnike i suradnice po pitanji ravnopravnosti. Ciljanoga podupiranja žen u organizacija isto većinom fali. Ča se tiče naše manjine, spominjem se prošloga ljeta samo jedne jedine priredbe, ka je nastojala staviti žene u fokus. Reakcija u naši Hrvatski novina? Onde su bili i muži i program je bio i za nje. So what? Cilj nam mora biti, da svisno podupiramo žene, sada kad jur vidimo, da šanse nisu ravnopravno podiljene. Spravimo svisno žene na podije, ali ne (samo) na Dan žen, spravimo svisno žene na pozornicu na naši kulturni priredba (na ke smo tako gizdave), spravimo svisno žene pred mikrofon. To je (nažalost) još uvijek potribno.
Nije nikakova zasluga, ako samo žene pišu o žena. Nije nikakova zasluga, ako je u društvu već žen nego muži, ali nijedna ne u peljajućoj odbornoj funkciji, nije nikakova zasluga, da su projekti skoro isključivo u ženski ruka, ako je mi mediji ne spravljamo pred mikrofon i kameru.
Zasluga je, ako se solidariziramo, ako adresiramo ove nepravičnosti, ako preminimo odredjene strukture. Zasluga je, da priznajemo, da nije dost, „da imamo nako žene u društvu“.
Tereza Grandić