Prošlu subotu su u Hrvatskoj Kemlji priredili večer povodom dana Svete Barbare. Na svetačnom programu su predstavili običaj ki je samo u tom selu ostao kod gradišćanskih Hrvatov.

HRVATSKA KEMLJA – Ovo malo selo u blizini Staroga Grada na obali Maloga Dunaja je pozna- to širom barom po slavljenom gradišćanskohrvatskom pjesniku, književniku i znanstveniku Mate Meršiću Miloradiću, ki je pedeset ljet bio farnik ovoga maloga sela. U to selo su se pred točno 490-mi ljeti doselili Hrvati. Oni su si čvrsto držali običaje i naravno katoličansku vjeru. Po riči povjesničara rodjenoga Kemljanca Imre Ressa se istaknula uloga vjere u očuvanju hrvatskoga identiteta, ča su potvrdili i drugi istraživači i povjesničari.

Kult svete Barbare i katoličke vjere

Po pozdravni riči glavnoga organizatora Francija Nemetha peljača Kulturnoga društva Konoplje je načelnica Kemlje Gizella Eller pozdravila goste ki su došli iz većinom hatskih naselj iz Bizonje prik Čunova sve do Hrvatskoga Jandrofa. Slavio se je Dan Barbarov ljetos 30. novembra početo od šesti zvečera od kada su čekali goste. Priredba je počela prilično uru kašnje.

Sabina Bognar referentica prava i znanstvena suradnica u Institutu za etnografiju madjarske akademije znanosti je istaknula u svojem referatu: „Komunističko preuzimanje vlasti po 1948. ljetu sustavno je razbilo gustu mrižu zajednice organiziranu oko vjere, u sklopu toga onemogućilo je njegovanje Miloradićevoga kulta. Kada se jedna vrata zatvoru, nova se otvoru: gotovo u isto vrime, kada je komemoracija Miloradiću zabranjena, hrvatska zajednica u Kemlji dobila je vanjsku pomoć, da običaj Barbarin ophod postane središnji element izražavanja lokalnoga etničkoga identiteta.

A ta vanjska pomoć nije bila ništa drugo nego činjenica, da su se za običaj Barbare iz Hrvatske Kemlje zainteresirali poznati predstavniki madjarske etnografije Tekla Dömötör i Ernő Eperjessy. Naravno je za to bio i potriban Franci Nemeth, ki je pozvao renomirane znan- stvenike u Hrvatsku Kemlju.”

Još i dandanas živi običaj

Kako je poznato ov običaj je samo preostao u Hrvatskoj Kemlji. Iako je bilo nekoliko desetljeć pauze u obdržanju su na početku 1990-ih ljet čuvarničarke obnovile ov običaj u jednoj dramskoj igri, a kada se je Franci Nemeth vratio u svoje rodno selo i postao peljač društva Konoplje je uvrstio ov običaj u svoj program.

Nadalje je on pokretač i priredbe Dan Barbare, ka se organizira dan pred prvom adventskom nediljom. Na ovu tradicionalnu priredbu pozove i okolišne folklorne skupine, tako su ovput zabavljali publiku Bizonjski tamburaši ki su začarali nazočne s gradišćanskimi melodijami i hrvatskimi šlageri dok su se Barbare pripremile. Ovo ljeto ih je bilo 20 od najmanjih do najstarjih.

Predstavljanje Barbarov

Kad su se pojavile Barbare obličene u čistoj bijeloj prateži – kade im je još i lice bilo pokrto s bijelom zavjesom – u pratnji kemljanskih muži u hatskoj narodnoj nošnji je Gábor Grafleitner zajačio: „Dobar večer, Bog daj ovoga stana ljudi. Barbara je jur vani na dvori. Vrata otvorite i unutar pušćajte. Sriću će vam donest i nevolju odnest!”

Po zajedničkom ophodu s laternami u škurini, ča simbolizira i to, da su Barbare navečer hodile od stana do stana, su stale u jedan red prema publiki i skupno su zamolili molitvu Oče naš na hrvatskom i madjarskom jeziku. Onda su po običaju išle med ljude, u ruki s vrljačom i dici su darovale cukriće a odrasle su s vrljačom pobadnule na tom mjestu kade je nešto boli. Tako odnesu nevolju, a namjesto nevolje donesu sriću.

Uz već napomenutih čuvarničarkov i Francija Nemetha moramo spomenuti Juliju Gyergyói, ka je isto čuda doprinesla očuvanju ovoga zvanaredno lipoga običaja.

Kako smo doznali od znanstvenice Sabine Bognar pojavila se je knjiga s naslovom EthnoLore u kom su opisani svi običaji u Karpatskoj dolini, a med ovimi je uvrsten i običaj na dan svete Barbare u Hrvatskoj Kemlji. Iz ovoga za etnografiju Hrvatov važnoga članka doznajemo, da je Niko Kuret (1906.- 1995.) slovenski etnograf ustanovio, da se je ov običaj pojavio već u 8. stoljeću na udarni točkov bavarskih i slavskih elementov, a ovi elementi se zrcalu na moravski i češki područji. Po njegovom mišljenju se tradicija, ka je preživila antiku se poveže sa sridnjovjekovnimi katoličkimi sveci.

IK