Kad je došla vist o smrti Mirka Berlakovića, veljek je bilo jasno da se ov komentar mora baviti ostavšćinom na daleko poznatoga učitelja i kulturnoga djelatnika. Knjiga Naš Mirko naime daje zanimljiv uvid u Berlakovićev dugi i plodni život, a istovrimeno u probleme, uspjehe i povijest gradišćanskohrvatske scene prošlih 60 ljet. A pri tom će svakoj generaciji, a i grupi ča drugoga ostati u spominku. To more biti na području tamburaške muzike, na vjerskom polju ili na školskom.

Govoreći za svoju i gledeći u budućnost hrvatskoga obrazovanja, nažalost rasprodana mala žuta gramatika još dugo neće izgubiti svoju vridnost. Mala žuta gramatika je bio pokus na jednostavan način – za stručnjakinje i stručnjake postoji velika, debela plava – prikazati razlike med gradišćanskohrvatskim i hrvatskim književnim standardom. Direktna prispodoba u dvi stupi vidljivo i lako prikazuje male razlike med ovimi varijantami. Zapravo je ova gramatika zagovoračica i znak za to, koliko važna je ta poveznica med varijantami. Dica, a i njeve učiteljice i učitelji moraju dobro znati svoj gradišćanskohrvatski idiom i njegovu gramatiku. Onda im je naime lako moguće viditi te male razlike književnomu standardu i je jednostavno izminiti.

Berlaković je ovom gramatikom jako upadljivo pokazao, da gradišćanskohrvatski i književni standard nisu dva odvojeni jeziki, kade se moraju istaknuti razlike. Uprav obrnuto, poznavanjem jedne varijante triba samo malo dodatnoga znanja da se gradi most do druge varijante. Koliko emocijov moru uprav te varijante izazvati, vidilo se lani pri pitanju deklinacije imena pokojnoga Mirka Berlakovića. I to je bila diskusija, ka je dala diboke uvide u emocionalno pitanje standardnih jezikov i (potribne?) jezične korektnosti.

Kot učitelj i dugoljetni predsjednik Hrvatskoga štamparskoga društva je Mirko Berlaković ali uvidio i drugu stvar. Važnost hrvatskoga štiva. Svejedno je li su to Hrvatske novine, ke svaki tajedan donašaju hrvatsku pisanu rič u stane ili knjige za sve starosti. Čitanje i pisanje su kompetencije, ke su potribne za usvajanje jezika na razini obrazovnoga jezika, a nadalje za učnju daljnjih slavskih jezikov ili varijantov hrvatskoga jezika. To je znao Berlaković i je rado o tom pisao uprav ovde u Hrvatski novina. Kasnije je to morebit i bila motivacija, zač je sastavio za Kalendar Gradišće sve ove kratke lakorazumljive tekste, poslovice i vice. Da ljudi čitaju.

Sa smrću Mirka Berlakovića je uprav ovakov dobar poznavatelj i zagovorač hrvatskoga jezika i hrvatske pisane kulture otišao. Njegovim poštovateljicam i poštovateljem bi bilo preporučeno, da čitaju njegove misli o hrvatskom jeziku. Imitatorice i imitatori ćedu se primiti otvorenimi rukami.