Gabriel Stern je pandiljak analizirao rezultate nediljnih izborov. Pod podnaslovom „Filzmaieranje” daje pregled i izgled na austrijsku nutarnju politiku.

Ljetošnji izbori za Nacionalno vijeće su stali pod geslom „Vjerovati u čuda“. ÖVP i SPÖ su vjerovali da bi mogli dostignuti prvo mjesto. Dominik Wlazny (Marco Pogo, BIER), Tobias Schweiger (KPÖ+) i Madeleine Petrović (LMP) su vjerovali u ulaz u Nacionalno vijeće a Fayad Mulla (KEINE) je vjerovao u glupost i frustraciju biračev i da bi „NIKOMU“ dali križ. Došlo je drugačije – jedino čudo, ko je Austrija ovo ljeto doživila je bilo „plavo čudo“.

Po prvi put u povijesti druge Republike je FPÖ dostignula prvo mjesto. „Slobodari“ su fundamentalnom opozicijom iskoristili sve krize zadnjih ljet i se po vlašćom Ibiškom krizom katapultirali na vrh. Ali ča zapravo znači ovo za Austriju, za stranke i za buduću vladu?

1) Dobitniki i gubitniki

Jasni dobitniki ljetošnjih izborov su Slobodari. 2019. ljeta nigdo ne bi vjerovao, da će FPÖ prez Strachea i s manje karizmatičnim duom Hoferom i Kicklom vrijeda opet ponajzad dojti. Koronapandemija, boj u Ukrajini i ogromna inflacija zadnjih ljet su gradili optimalan fundamenat za nje. FPÖ je bio protiv svega i Kickl je postao obraz „anti-gibanja“. Život ovih dan je kompliciran, svakidašnjica ponekad i neugodna i teška. Slobodari imaju jednostavan odgovor na sve a izgleda da si ljudi želju, čuti laglje i ugodnije odgovore. Još lipše je vjerovati, da sami pojedinci ne moru ništ zato, da je život kompliciran nego, da su neki „drugi“ (apstraktni) krivi, početo kod ORF-a do takozvanih elitov i naravno strancev.

Druga dobitnica ovih izborov je Narodna stranka iako je tako čuda glasov izgubila kao nikad prije. Minus 12% a čini se nekako, da su svi u stranki zadovoljni, da nije došlo (još) gorje. ÖVP je jedina stranka, ka je od svega početka znala, da će i u dojdući ljeti biti dio savezne Vlade a to joj daje najjaču poziciju u pokeru za saveznoga kancelara i ministarstva.

NEOSi su osvojili 4. mjesto i dobili 1,5%, ipak se vidi razočaranje, jer nisu mogli bolje profitirati od ekzodusa Narodne stranke.

SPÖ se nije gibala od mjesta a čini se da trenutno ne more najti recept za bolju perfomansu. Ufanje je (izvan Gradišća) bilo veliko, jer je u prošlom ljetu Andreas Babler slijedio Pameli Rendi-Wagner, ali izgleda da si mase nisu željile toga poantiranoga livičarskoga pravca Socijaldemokratske stranke. Krajem kraja se more reći, da je ćutljivi zgubitak kod SPÖ-a, ka je ipak mogla držati procente i dobila jedan mandat, veći nego kod Narodne stranke, ka je izgubila tretinu glasov. Odgovor na pitanje, je li ćedu Socijaldemokrati biti dio dojduće vlade, isto nije jasan, ča poviši frustraciju u stranki.

Ostanu Zeleni, ki su kaštigani zato, da su tako dugo izdržali u neljubljenoj vladi. PIVO ko će na sriću ostati u krčmi i bivša zelena predsjednica Madeleine Petrović, ka će sad vjerojatno projti u političku mirovinu.

2) Moguće koalicije

A sada: kako dalje? Ki će s kim? Izgleda tako, da se ovo pitanje ovu jesen neće samo jednoč staviti.

Iako je FPÖ na prvom mjestu, je s ekstremno desnim pravcem izoliran. ÖVP jur ljetodan tvrdi, da s Herbertom Kicklom neće u koaliciju, druge stranke iz bečkoga gledišća uopće ne razmišljavaju u ov smir odnosno nisu dost jake, da bi o toj temi uopće mogle razmišljavati. Postoju tri opcije, kako bi (iz današnje situacije) moglo dojti do vlade s FPÖ-om:

1) Kickl neće biti član vlade nego će se dati odibrati za predsjednika Nacionalnoga vijeća. Alternativno bi mogao ostati predsjednik parlamentskoga kluba svoje stranke. Protiv ove mogućnosti govoru Slobodari, ki su već ili manje jasno rekli, da to nikako nije realistično, jer su oni dobili izbore i si oni očekuju kancelara, koga si moru sami izabrati.

2) »Model 2000«: FPÖ će darovati funkciju kancelara ÖVP-u – s tim bi oni kao jača stranka dostali ulogu junior-partnera. Ali i ova opcija aktualno ne izgleda realistična, jer je Kickl sam već put tvrdio, da on neće učiniti istu falingu, ku je 99./2000. ljeta napravio Jörg Haider.

3) ÖVP će žrtvovati Karla Nehammera i na čelo stranke postaviti Karolinu Edtstadler ili jednoga drugoga kandidata/jednu drugu kandidaticu, ki/ka nima probleme djelati s ekstremnim FPÖ-om, jer isto tako funkcionira u Gornjoj i Dolnjoj Austriji i u Solnogradu. Do sada se u ÖVP-u ali još nijedan nije u ov smir javio.

Druga mogućnost je bivša „Velika koalicija“ ku bi dandanas bilo bolje zvati samo „koalicijom“. Od potribnih 92 mandatov u Nacionalnom vijeću bi „Koalicija“ trenutno držala 92 odnosno 93. Najveći dio političkih ekspertov si je složan, da je ova najmanja moguća većina pre nestabilna i riskantna i da zbog toga ova opcija, iako je teoretski moguća, nije realistična.

Ostane treća mogućnost: „Koalicija“ plus mali partner, naime Zeleni ili NEOSi. Ako se gleda malo unutar Narodne stranke, onda su NEOSi za favorizirati zbog „čemernih iskustav“ zadnjih ljet u koaliciji sa Zelenimi. Ipak je danas teško prognosticirati, kako se moru razvijati dogovori i kakova su očekivanja Zelenih s jedne i NEOSov s druge strani. Ako bi došlo do ove treće opcije bi se iz današnjega gledišća moglo reći, da imaju NEOSi 60% a Zeleni 40% šansu postati dio vlade.

3) A dalje?

Dojdući miseci ćedu kazati, kamo će Austrija dalje pojti. Je li ćemo se opet orijentirati prema skupnoj Europi ili prema madjarskomu susjedu u neliberalnu demokraciju. Moguće posljedice za situaciju austrijskih narodnih grup se za sada još ne moru ocijeniti. Odgovor na ova pitanja će se u prvom redu morati iskati kod Narodne stranke, ka ima sve karte u svojoj ruki.

Gabriel Stern je pravnik u saveznoj javnoj službi i se bavi politikom. 
Naslovna slika prikazuje rezultate izborov u Nacionalno vijeće. Prvi stup prikazuje rezultat u Austriji, drugi u Gradišću i treti u hrvatski općina.