Ako se zadnjih ljet, ali osebujno od zadnjega ljeta gleda u novine, onda se čini kot da svit već neće dugo stati. Toliko apsurdne su djelomično izjave „svitskih” političarov kot je to na primjer Trump. Ča se činu kot prez sistema izbačene izjave, ima zapravo ime. Flood the zone (Poplavi zonu) se zove ov fenomen, kade se dan za danom izjavljuju nove „senzacije” pune krivih informacijov, laži i poluistin. Ime za ov fenomen razvio se je 2018. ljeta u izbornoj kampanji u SAD-u, kada je Trumpov savjetnik imenovao pravoga konkurenta za Trumpa: medije. Odonda je glasila strategija: „Poplavi zonu sa sranjem” – mediji imaju onda naime dost posla, da bi otkrili sve neistine i provjerili sve izjave, da već nije vrimena, da zaistinu izvješćavaju o tom, ča se zbiva u pozadini. Ova desničarska strategija protiv kvalitativnih medijev je i u Austriji poznata, ako je govor o „sistemski mediji”. Suprotstaviti se moremo samo s tim, da poboljšamo medijsku kompetenciju. Kasno nije nikad.
Ova medijska kompetencija je i za to važna, da bi ljudi razumili, da socijalni mediji nisu nikako neutralne platforme. Mediji kao Instagram ili kod starije generacije Facebook „ispljunu” pred svim ovakove prinose, ki igraju s emocijami, najbolje s negativnimi emocijami. Dobri kvalitetni mediji se ovakovomu huskanju ali ne bi smili predati.
A ovde je i kvaka s timi „poplavami“ i u našoj zajednici. Uopće ne tribamo gledati na socijalne medije. Postoji bezbroj ljudi, ki konzekventno kritiziraju, a to ne na konstruktivni, nego na peršonski način s poluinformacijami o stvari, ke su „tako čuli“. To su ljudi, o ki se onda moremo uzrujavati i kim će uzrujavanje biti potvrda, da ča dobroga djelaju.
Koncem konca ovakovo uzrujavanje ne doprinese čuda za razvitak. Ar budimo iskreni. Gledeć gradišćanskohrvatsku zajednicu imamo dost bauštelov od velikih pitanj asimilacije i zgubitka jezika do manjih pitanj kulturnoga djelovanja do mini-pitanj peršonskih odnosov.
Ako ada neki ljudi mislu, da moraju poplaviti zonu s negativnimi komentari, izjavami i čini, onda se to pravoda samo teško more ignorirati. Ali uvijek se triba postaviti pitanje, ča ima već smisla. Popraviti inako limitiranu energiju za uzrujavanje ili fokusirati na ovo, ča bi se sve moglo načiniti, odnosno na jur postojeće pozitivne primjere.
„Poplaviti zonu” je strategija, kako skrenuti pažnju ljudi od toga, ča se u pozadini zbiva, kako ciljano dezorijentirati one, ki kritično pitaju.
Kako bi bilo, kad bi poplavili našu zajednicu s peldodavnimi primjeri, malimi uspješnimi pričami i spametnim istraživanjem „velikih problemov”.
Ova poplava bi barem imala koristi za razvitak narodne grupe i bi nas spravila dalje u svojem osobnom razvitku. Ostajemo kritički i držimo fokus!