Matthias Wagner, Nikola Sučić i Davor Frkat su programirali aplikaciju za online rječnik Znanstvenoga instituta gradišćanskih Hrvatov (ZIGH). Mi smo se s njimi pominali o nastajanju i o mogući budući plani.

Hrvatske Novine: Odakle ste imali motivaciju, da načinite aplikaciju za rječnik i kako ste se vi tri našli?

Nikola Sučić: Ja sam jur dugo imao tu motivaciju. Jur jednoč pred nekolikimi ljeti sam se s Juricom Čenarom dogovorio, da tu aplikaciju načinim, ali to je zaspalo i već nije bila prilika, da to dalje djelam. A pred jednim ljetom su mi se Matthias i Davor javili, je li kanim s njimi sudjelivati.

Davor Frkat: Da, Matthias je to pokrenuo i počeli smo planirati. Stopr poslije smo saznali, da je Nikola jur bio aktivan na tom polju pak je bilo jasno da skupa djelamo. A motivacija je bila ta, da online rječnik ne funkcionira tako dobro na handyju. U to vrime, kad smo počeli je i par puti bio offline pak smo si mislili, da bi bilo praktično da aplikacija funkcionira i offline.

Matthias Wagner: Ja već uopće ne znam, kako smo se našli. Samo znam, da su mene kontaktirali, vjerojatno zbog toga, jer su moje ime povezali s jedinimi aplikacijami, ke su do sad izašle u sceni.

HN: Sad si rekao, Matthias, da si jedini, ki se povezuje s aplikacijami u našoj manjini. Znači na ovom polju još ne postoji čuda. Ča ti misliš, ča bi se još sve moralo djelati? I pogledate si koč i druge manjine?

Wagner: Ako si pogledaš odgovorne ljude u naši društvi, onda vidiš, da onde zapravo nije ljudi, ki imaju vezu k toj digitalizaciji. Ovi ljudi su većinom iz generacije, kade ta digitalizacija nije bila tako opće nazočna. Ali sad jur postoju ChatGPT, ki generira jezike, i sintetički jeziki. A to jur postoji 5-10 ljet. A mi se ovde pominamo za rječnik.

Digitalne kompetencije nisu reprezentirane u društvi i kod onih, ki razdilu pineze. Ali mi moramo jasno reći, da ov rječnik još i nije minimum od toga, ča bi morali jur imati.
HN: Mislite vi drugi isto, da zanimanje za takove projekte ne postoji?

Sučić: Odvisi od koga. Ja mislim, da si je to jur već ljudi željilo, na primjer rječnik. To sam jur već puti čuo i sam dostao dobar feedback. Čuo sam i od Molisancev, da bi si i oni željili ovakov rječnik online, ar je jednostavno praktično na putu.

Wagner: Ja nisam rekao, da nije interesa od ljudi, nego da oni, ki odlučuju nimaju veze s digitalizacijom i s ljudi. Oni ne kanu viditi, kako velika je ta tematika u medjuvrimenu.

HN: Meni se čini da fali ovakova ćut, ča bi bilo potribno na ovakovom polju. Ča bi se moralo djelati na ovom polju?

Frkat: Mislim da je lako si izmisliti kakovu knjigu. To se zna, kako ide. Ali sjesti se i premisliti si novi projekt kao što je na primjer app, to nije tako trivialno. Zato bi nekako morali dovesti do toga, da si velika društva s financijskimi sredstvi razmišljaju i morebit i pogledaju, što druge manjine djelaju. Inštalirao sam si na primjer app od Sorbov. Oni imaju i audio, kade se čuje, kako se riči sprogovaraju i gramatičke vježbe. To bi bilo sve super, ali zato tribaš sadržajnu pratnju, kako se to znanstveno preradi.

Wagner: Davor ima potpuno pravo. Čuda što odvisi od toga, je li imaš sadržaj. Na primjer ako bi imali te deklinacije i spametan sistem, onda bi to mogli lako ugraditi. Davor je bio šokiran, kad je vidio, kako se djela na rječniku. Ali to nije samo ZIGH. Sva društva tako zastarano djelaju.

Frkat: Da, čuda puti se reče: „To tako radimo, jer drugačije tehnički nije moguće“ Zapravo bi tribalo biti ovako, da se odaljimo od toga „To je komplicirano“, nego morali bi reći: „To tribamo!“ i onda gledati, kako je to tehnički moguće. A zato onda i pogledati druge projekte, jer naravno ima i drugih online rječnikov, i definirati projekt.

Wagner: Čudakrat je ta problem, da neki mislu, da moru ča staroga zeti i to malo digitalno pofarbati i to je onda ta digitalizacija. Ali to je krivo. Digitalizacija znači, da se i to kako se djela i što se djela, da se to isto premini. Sad imamo rječnik. To je lipo, ali to je isto samo knjiga na digitalni način. Sad bi se moralo gledati, da preminimo ta workflow. Mi bi morali već u profesionalizaciju. Mi se ne smimo čuditi, zač nismo onde, kade su drugi, ar mi jako neprofesionalno djelamo u svi društvi.

HN: Imate konkretne ideje u ta spomenuti smir digitalizacije? Stvari kade bi imali interes djelati?

Frkat: Ako ostanemo kod appa. I to nije najbolje, što se more publicirati. Ov app ima dosta potencijala, što bi još bilo zanimljivo izraditi. A za nove projekte, mislim, da ima u sceni dosta potencijala, ali to se ne smi viditi kao čisto tehnička tema, nego isto znanstvena tema, jer i za jezičnu digitalizaciju imamo profesionalce, ki znaju, što je moguće i ki znaju dati neke impulse. Ili da se ciljano pita publiku, ke ideje bi oni imali.

Sučić: Ja sam isto toga mišljenja, da bi se moralo iskoristiti cijel potencijal ovoga appa i već funkcijov dodati, da vidiš i gramatiku ili izgovor. Ča bi se dalo isto lipo digitalno izdjelati je ov projekt s dijalekti od HKDC-a.

Wagner: A ovde smo opet kod problema. Da se toliko paralelno djela. Morali bi broj društav reducirati da se na primjer digitalne kompetencije na jednom mjestu skupa složu. Oni ćedu se skrbiti za veliki arhiv svega toga. Od medijske strani bi se isto moralo složiti. Sad ova dijalektologija. Zašto leži jedno kod HKDC-a, drugo opet kod ZIGH-a, a treće kod trećega. A svaki pomalo djela, a nikako ne skupa.

Zato mislim, da bi se morala društva reorganizirati za digitalno stoljeće, ko je sad jur frtalj stoljeća mimo. A mi smo bili koč najpr u sceni. Ne znam, kad se je to stalo, da smo sve zaspali. Prvo digitalno transferiranje podatkov u devedeseti ljeti sam vidio kod Štamparov. Onda drugi još kompjutora nisu poznali. Kada se je to stalo, da već nismo avangarda nego da bižimo zakašnjeno po svakom trendu. A ja mislim, da je to povezano i s tim, ki ljudi su odgovorni. A ako ti, ki su sada odgovorni nimaju plane za budućnost, onda neka svoja mjesta stavljaju na raspolaganje. Jer kad si pitala, što bi se sve moglo djelati. Čuda: Video, arhiv, sami načiniti multimedijalni sadržaj, podcaste, aplikacije i za učnju jezika, ne školsku knjigu u pdf-formatu.

Frkat: Zamisao iz informatike bi bila open source: Da ako se nešto radi, neki code ili program, da se to dijeli s drugimi, naravno po nekom dogovoru. Da ako je jedan projekt uspješan, da se to stavlja drugim na raspolaganje. Isto to znanje, ko se prikuplja u procesu je vrijedno dati dalje drugim, a ne da se to nekako skriva. Ja sam kod takovih projektov uvijek za to, da se to dobro dokumentira i da su ljudi spremni, nositi to znanje dalje.

HN: Djelati malo već pod skupnim krovom, gledati iz digitalizacijskoga aspekta – Smim to ovako interpretirati, da kanite i nadalje skupa djelati?

Sučić: Na svaki način.

Wagner: Pod uvjeti tvojega sažetka, svakako da.

Tereza Grandić