U momentu je diskusija o zlostavljanju dice i gledanju pornografskih slik s dicom, pedofilije (spolna nastranost, seksualna sklonost prema dičakom, odnosno uopće prema dici istoga ili protivnoga spola) na u darni mjesti u tiskanica i elektronski mediji a kamo li u socijalni mediji. Nima sumlje, koliko je to odurno, koliko se tomu triba suprotiviti i da to triba kaštigati – u privatnom, društvenom i kaznenom prostoru. Ali da zbog poznatoga slučaja glumca, ki je ljeta dugo gledao, pohranio i širio pornografske slike s dicom sada Burgtheater stupio u žarišću kritike, da bi se zbog toga glumca svi filmi tribali skinuti s TV-ov i kino-plahtov. Da se sada jur dane i tajedne toga glumca, ki je očito priznao svoju krivnju, ki je u terapiji, ki je optužen i ki je svoju karijeru sām sebi zničio sad kao „svinju goni kroz sva dvorišća“ i se cijela javnost jur slaže u krivici i kaštigi, ipak nije dostojno za naše prosvićeno (aufgeklärt), demokratsko i človičje društvo.

Diskusija o boju u Ukrajini na drugu stranu kaže problem našega navodno toliko prosvićenoga i demokratskoga, trenirano na ekvidistanciju (jednaka udaljenost). Argument da „ćedu jur biti krivi obadva; da će se to jur smiriti, da ćedu se jur opet pogadjati, kad su se dost posvadili – u ovom slučaju poubijali – ovde ne valja ni djeluje.

Vojaki regrutirani u Rusiji su dobrim dijelom zarobljeniki, razbojniki o pripadniki malih narodnih grup u ovom još uvijek divovskom „carstvu“, premda je Staljin u svoje vrime boljševističke srahovlade ne znamo koliko tih malih narodov i narodnosti jednostavno dao ubiti u etnocitu, narodopokolju, i ih je presadio i isušio ili jednostavno dao milionom Ukrajincem ugladiti u „holodomoru” (umorstvu od gladi). To Ukrajinci nećedu zaboraviti niti nećedu zaboraviti, da Putin neće prestati s bojem protiv njih dokle nije postigao svoj cilj – ili da će sām propasti. Gdo ovde u našoj ostaloj pomirenoj Europi vjeruje u brzo primirje, se jako vara. A gdo se ufa u brzi dogovor Amerike i Rusije, neka se brzo pomoli u škamlji svoje crikve, bilo koj pripada.

Čim se još zavaravamo i o čemu se tribamo bolje informirati? Na primjer o pitanju klime i zatopljenju svita. Svaki od nas tomu more i mora doprinesti, da se zemaljska atmosfera ne još već zatepli i zavruća a mora nam biti jasno, da naš civilizirani svit svojim nemarnim ponašanjem doprinaša sve bržemu zatoplenju a tim i korak po korak klimatskoj katastrofi. Ali velike zagadjivače zraka (Luftverschmutzer) moremo najti kade drugdir: Onde kade se u nevjerojatnoj brzini i površini pali prašuma (Brazil) kade industrija pušća u zrak nevjerojatno čuda otrovnoga plina (Kina, Indija i SAD), kade hara boj (Ukrajina)...