Prošli petak su priredbom ka je bila podiljena na tri dijele slavili doseljenje Hrvatov pred 450 ljeti predstavljanjem knjige, Majkin dan kot i spomenuli su se Jive Kovačića, novoselske žrtve nacionalsocijalizma.
Novo Selo – U Novom Selu na Hati na samom sjeveru Gradišća zapisano je 1570. ljeto kot ljeto dolaska Hrvatic i Hrvatov. 450 ljet kasnije, ada u sudbonosnom ljetu 2020. su aktivisti Društva za muzej i kulturu (MUK) počeli se spominjati 450 ljet nazočnosti Hrvatic i Hrvatov u Novom Selu. Cijeli red priredbov je završio 2022. ljeta sa simpozijem prilikom obljetnice. Prošli petak, 9. maja je MUK pozvao na prezentaciju novoga zbornika 450 ljet Hrvati i Hrvatice u Novom Selu.
Hrvatsko Novo Selo
Priredba u seoskoj dvorani bila je jako dobro pohodjena, sigurno i zbog toga, ar su Općina, MUK i seoski HKD pozvali veljek na tri priredbe. Uz prezentaciju knjige je bio i Majkin dan i polaganje vijenca žrtvi nacionalsocijalizma Jivi Kovačeviću. Kroz priredbu je peljao glavni urednik zbornika Petar Tyran, ki je kot bivši glavni urednik Hrvatskih novin stavio pravoda jasno težišće na hrvatski jezik. Da je o tom mogao osvidočiti i načelnika, se je zrcalilo u njegovom govoru. Tako je rekao Karl Lentsch: „Mi smo rado pripravni osigurati hrvatsko Novo Selo i ćemo nadalje podupirati većjezičnost.”
Hrvatski elementi i povijest
Tyran je uredio i velikodušno proširivao za slike i sadržaj simpozija pred trimi ljeti. Ukupno je na kih 300 stran sabirao kih 36 člankov stručnjakov i (samo) dvih stručnjakinj, ki neka podrobno osvitljuju povijest Novoga Sela i cijele okolice. Čuda člankov ada naliže, iako imenuje Novo Selo, i susjedno Bijelo Selo, Raušer, Gijecu, Čunovo i Hrvatski Jandrof.
Pri prezentaciji u Novom Selu je MUK zato i za muzički okvir pozvao domaće i susjede. Dica Hatskoga kola kot i skupni sastav domaćega Hatskoga kola skupa s tamburašicami i tamburaši iz Bijeloga Sela, zbor i Nimškoga Jandrofa pod peljanjem Feri Janoške i virtuozni gradišćanski (gudački) kvartet iz Požona su med pojedinimi paneli predstavili poznatoga i nepoznatoga tradicionalnoga i komponiranoga.
Autori i autorice predstavili svoja istraživanja
Prezentaciju knjige su zapravo preuzeli autori i dvi autorice sami. Tyran im je po kratkom predstavljanju njeve osobe dao rič da ukratko povidaju o njevi istraživanji. Tako je Rado Janković povidao o karti, ka je priložena knjigi i ka pokazuje sela, u ki su zapisane hrvatske jačke. Po njoj bi hrvatsko područje bilo tako veliko, da se Novo Selo već ne bi nahadjalo na rubu nego zapravo u sredini tzv. Male Hrvatske.
Slavist Gerhard Neweklowsky je po dojmljivom pozdravu u hatskom dijalektu povidao o svoji prvi pohodi Novomu Selu pred 60 ljeti i o posebnosti govorov ove krajine. Čuda novija su istraživanja Romana Kriszta. On je u prošli ljeti izvidio, da se u ranom 18. stoljeću doselilo znatan broj Slovencev i Slovenkov na Hate i Poljance.
Kroatist Alojz Jembrih bavio se je i danas proširenim imenom „Wossakrowodn“, Horvaczkim evangyelyem i je predstavio književno-jezične izvore za proučavanje jezika sjevernoga Gradišća. A farnik Jonči Karall zapisao je sve važne ličnosti, ke su bili iz ili djelali u Novom Selu. Čunovac Jive Maasz ima opet veliku zbirku molitvenikov, ke predstavlja u svojem doprinosu.
Slavist Georg Holzer, ki sam ima korijene u Novom Selu, je kratko razložio razlike med spričanjem i javkanjem, temami s kimi se bavio u njegovi dva članki. Hani Reibach je dao kratak pregled o impresivnoj pregradnji odnosno vraćenje crikve u povijesno stanje. Pohodniki priredbe na cimitoru su jur ranije ta dan mogli razgledati crikvu i slušati zanimljivo predavanje o odlupljenju različnih vrimenskih slojev u novoseoskoj crikvi.
Zadnji panel su činili povjesničari i žene. Herbert Brettl pogledao je žitak na marofi okolo Novoga Sela, a Gerhard Baumgartner je pogledao vrime Drugoga svitskoga boja. Knjiga sadržava i tri članke žen. Slavistica Katarina Tyran se je šetala kroz selo i zabilježila vidljivu dvojezičnost u selu i je opazila, da se to pomnožava. Katarina Egger je svoje pred-znanstveno djelo posvetila zgubljanjem jezika u društvu Hatsko kolo, a Linda Schneider je svoje završno djelo takaj pisala na temu ugroženih jezikov. Ona je iz jako mlade perspektive pokazala na poteškoće i manjkajućih mogućnosti mladih za učnju hrvatskoga jezika.
Knjiga 450 ljet Hrvati i Hrvatice u Novom Selu sadržava zvana toga još bezbroj člankov akademika Nikole Benčića, muzičku analizu Filipa Tyrana, medijski pregled Snježane Herek i sažetki na tri susjedni kot i engleskom jeziku. Knjiga je i grafički (Filip Hauck-Tyran) jako lip primjer, kako se seoska povijest zapravo more uklapati u velika zbivanja prošlih stoljeć, kako su detaljirane študije potribne, kako bi se vidile povezanosti med cijelimi regijami i ljudi. Knjiga stoji 35 eurov i se more nabaviti kod MUK-a.
Polaganje vijenca za NS-žrtvu Jivu Kovačića
Petak, 9. maja se je novoseoska općina spomenula Jive Kovačića, ki je 1945. ljeta ubijen u koncentracionom logoru u Mauthausenu.
Na novoseoskom cimitoru spominje zlati natpis na črnom grobnom kamenu na Jivu Kovačića, žrtvu NS-režima. Njega se je općina Novo Selo polaganjem vijenca spomenula. Organizator priredbe Petar Tyran koristio je priliku, da povida o njegovoj osobi: „Jive Kovačić je novoseoska žrtva u koncentracionom logoru u gornjoaustrijskom Mauthausenu. U selu bolje poznat po nadimku „Buroš“ je najvjerojatnije zbog malenkosti, zbog jezičnoga nedostatka najprvo završio na presluškivanju u Bruki a pak je skoro ljeto dan trpio u bečkoj uzi. Odanle su ga pak u januaru 1945. otprimili u koncentracioni logor Mauthausen.
Rodjen je 29. decembra 1895. ljeta. Dakle je bio jur u zreloj dobi od 49 ljet kada je 13. januara 1945. uhapšen od nacionalsocijalističkih slugov. Teška sudbina pak konačno i njegova nasilna smrt su prouzrokovane jezičnim nesporazumom, kad je bojsek rekao „Meine rus kib i net hea“. Hrvatski naglasak za Rösser, konje „rus“ ti Nimci očito su krivo razumili kot „Russ(en)“. U tadašnjoj strahovladi zatrovanom denunciranji i mržnom samo malenkosti su jur mogle stati ljudem glavu. Drugi izvori govoru o tom, da se je Jive Kovaćič jur pred tim nekoliko puti negativno bio izrazio o naciji i da su ga imali „na oku“.
Uznički broj Jive Kovačića u Mauthausenu je bio 133.432. Polag jednoga dokumenta Medjunarodne službe iskanja iz 27. marca 1969. ljeta „Buroš“ je umro 23. februara 1945. ljeta u 5.35 u sanitetskom logoru od slabosti srca, upale srčanoga mišića. U potvrdi o smrti Jive Kovačića iz 26. 1. 1948. piše da je u februaru 1945. doprimljen u bolesnički blok kad je obolio od griže/disenterija (Ruhr). Od onda je zgubljen.
Drugi dokument iz Zemaljskoga suda u Beču (26/1 1948.) piše o tom, da „okolnosti pokazuju na to, da je Jive Kovačić u bolesničkom bloku, isto kao i drugi zarobljeniki, umoren injekcijami“.
U Beču sam iskao i našao nasljednike Freiherra Karla von Sackena, ki je polag dokumentov iz Gradišćanskoga zemaljskoga arhiva vidio, kako je Buroš došao u logor u Mauthausenu. Von Sacken je bio plemić, oženjen uz ostalo i za madjarsku plemićku iz obitelji Döry von Jobháza. Von Sacken nije bio ni Židov, ni komunist ali je bio očito protivnik NS-režima a zato je i uhapšen. On je preživio Mauthausen – Jive Kovačić nažalost ne!
Ov grob, po hižnom imenu Copanovi, su nasljedili Copljov Pištac, Štefan Staršić i Georg „Godi“ Kalinka – po Copljovoj Betici. Obadva se s tim slažu, da već ne reflektiraju na ov grob. Tim je farnik Franjo Borenić u dogovoru s farskim savjetom odlučio, da ov grob već nećedu dalje dati i da će ovo nastati spomenmjesto za Jivu Kovačića, da će morebit uz dodatnu tablicu i na nimškom jeziku i uz male gradjevinske promjene ovo moći nastati i prigodni spomenik za žrtve nacističke strahovlade, neslavnoga NS-režima.“
Spomenpriredbu je oblikovao muzičar Feri Janoška na rajla, farnik sela Franjo Borenić se je skupa s nazočnimi pomolio za pokojnika, a povjesničar Gerhard Baumgartner je još jednoč istaknuo važnost spominjanja i je kritizirao nepotpuni odnosno nepostojeći zapis onih, ki su zbog bilo kakovoga otpora nastali žrtve nacionalsocijalistov. To da valja i za gradišćanskohrvatsku zajednicu.
Tereza Grandić