Dokle ptice još nisu gnjazdile je još vrime, da se pregradi vrt ovako, da se u njem ne nahadjaju rasline, ke moru škoditi okolici.

Gdo je u zadnji tajedni djelao u vrtu, ta je sigurno opazio, da more od sada opet slušati trajno, još i jako uporno cvrkutanje sinice „cicibe, cicibe“ ili popodnevno jačenje kosa u iskanju za partnericom na zabatu. Čim čujem ove prve zvuke protulića, zahvati me obično i stres odnosno moglo bi se pozitivno formulirati: javlja se u meni svist, da triba sada opet djelati u vrtu.

Mnogi ljudi mislu, da je sve zeleno dobro: Da bar ča raste u vrtu. Ako se pogleda u vrte i ako se pogledaju ove rasline, ke se osebujno rado i osebujno čuda hasnuju u klasični obiteljski vrti na selu, onda će vrijeda nastati jasno, da značajan dio tih raslin zapravo ne doprinese čuvanju prirode odnosno, da ne pomažu drugim živinam pred svim insektom. Jedna stvar je pelud, koga nudjaju te različne rasline. Istina je, da nudja čuda tih raslin pelud za obične pčele medarice ili bumbare. Zapravo ali ne triba (samo) ponuditi pelud za pčele medarice nego za veliku obitelj pčel. Te su djelomične špecijalizirane na jednu jedinu vrstu kitic, ili tribaju posebni cvijet, da njihovo rilce uopće dosegne pelud.

Druga stvar je invazivnost. Neke rasline, ke su došle iz drugih krajev svita, ovde nimaju neprijatelje i se moru širiti i zvana domaćih vrtov. Ovakove rasline se u prirodi prez človi- čje aktivnosti širu i zatišću sve domaće vrste, ke bi bile tako važne i za drugu floru i faunu. O mojem najdražem primjeru, naime o lovorvišnji, sam na ovom mjestu jur već puti pisala. Ali ona nije sama u naši vrti. U našem vrtu sam jur već puti opazila, da se i jedan drugi grm rado i redovito širi. Zove se Vi- burnum rhytidophyllum. Ova vrst bekovine dohadja iz Kine pak se u Austriji čuda puti vidi po obiteljski vrti. Meni je nesimpatična, otkad ju moram sama rizati. Nje cijela površina je obložena kakovom vrsti praha, ki žaklje na cijelom tijelu i ki daje nateći mojim očima. Uprav iz toga iskustva rizanja ali isto znam, da se u njoj nahadjaju različna ptičja gnjazda. Moje oči i novo stečeno znanje o širenju su ipak donesli odluku. Viburnum rhytidophyllum će morati napustiti vrt. A sada je vrime. Ako jur ne mislite na okolicu, mislite na ptice. Cicibe, cicibe. One uprav razgledaju mjesta u vrtu. Ako ste se ada odlučili za pregradnju vrta u korist čuvanja prirode, onda vam neka bude cicibe znak, da tribate sada postupati. Mene jur čeka pila. A Viburnum rhytidophyllum neću odvesti u lozu na privatno odlagališće. Nju ćemo u vrtu predjelati, da morem garantirati, da se neće širiti zvana njega.

TG