Od ovoga tajedna je zemaljska vlada oficijelno u službi. Čini se, da poglavar Hans Peter Doskozil kani svisno graditi na jedinstvenosti Gradišća. Mi nismo kao ostatak (austrijskoga) društva, mi smo Gradišćanci. Cirka tako je publiku u Borti pri otvaranju izložbe o bomba protiv manjin pozdravio u novoj eri. Zeleno-črljeni kontrastni program političkim tendencijam u ostaloj Austriji.

Gledeć djelatni program nove vlade u pogledu na narodne grupe sumljam u to, da je s hrvatske strani bilo gdo bilo ča potribovao. Morebit za Kugu. Konkretna strateška potribovanja se barem u novom programu ne moru izviditi. Ali more se isto tako pretpostaviti, da su Zeleni nekoliko stvari potribovali, ke su inako jur poznali od svojih sestar iz saveza. Odlomak o narodni grupa je još uvijek jako skroman, iako se šarolikost (i ja jednoč pretpostavljam, da se to zapravo odnosi na narodne grupe) pravoda nahadja u prvoj rečenici uvoda u programu. To „kako” je čuda skromnije ispisano.

Ipak mi se čini, da su Zeleni imali kakov uticaj na svoje črljene partnere ili morebit je i iz črljene strani došlo do spoznaje, da bi se teme narodnih grup mogle bolje zapokati. U novom programu već nisu na čistom zadnjem koncu, nego komotno u sredini programa. Za oficijelnu verziju – u verziji za medije je to još drugačije – su onda još i prevodili naslov poglavlja.

Program za narodne grupe je ov put duži nego u prošloj periodi, velika obećanja ne nudja. Ali zadaća je dobre manjinske aktivistice ili nje muškoga suborca, da riva cijelu nogu u ta vrata, ka su se ipak malo otvorila. Dobre političarke i političari – i ja ovde ne mislim stranačke – prepoznaju, kad se nudjaju prilike. Novi vladin program za Gradišće more biti ovakova prilika, osebujno ča se tiče vidljivosti jezika, većjezičnih natpisov i morebit još i jačanju medijev i stvaranju institucijov.

Program je jako otvoren, kumaj ča konkretno imenuje. Tu prazninu bi moralo sada napuniti gradišćansko stanovničtvo, ada pripadnice i pripadniki narodnih grup i njeve saveznice i savezniki. Ali je i konkretnih rečenic, na ki sada triba jahati pri svakoj mogućnosti. To je sad naša zadaća. Općine moru potribovati dvojezične natpise za stanice Promentih poduzeć Gradišće. Tamo slišu autobusne stanice isto tako kot i brojne stanice BAST-a. Te stanice se nahadjaju u skoro svakoj dvojezičnoj općini Gradišća. Ako jur seosko zastupničtvo samo ne misli na te mogućnosti, sada bi bilo vrime za peticije. Ova mogućnost bi mogao biti povod za općine, da konačno prevodu svoje ulice i ceste, ako to još uvijek nisu činile. Podupiraju ov pothvat inako subvencije za narodne grupe. Za nugalj svoje jednojezične nimške adrese stoji ovakova stanica BAST-a i ja znam, ča ću pri sljedećoj mogućnosti prositi. Isto valja za formulare na uprava. Sad je pravo vrime.