U Hrvatskom centru su prezentirali knjigu »Glasovi, sjećanja, život« Jasminke Domaš. Dirljive priče židovskoga stanovničtva Hrvatske je oblikovao Max Prenner.
BEČ – Max Prenner kvintet trenutno nastupa po Gradišću s programom zagrljeni!/umarmt! Kot je rekao južnogradišćanski muzičar, ki živi u Uzlopu, je naslov programa povezan s grobnimi natpisi na židovski grobi. Onde da naime piše pet hebrejskih slov, ke označuju rečenicu: Njihova duša neka bude zagrljena životom.
Ganutljiv večer u četvrtak, 12. decembra u Hrvatskom centru je bio posvećen židovskom životu na panonskom prostoru. Uz muzički program Prennera je naime Hrvatski kulturni i dokumentarni centar (HKDC) predstavio i nimški prijevod Stimmen, Erinnerungen, Leben knjige autorice, žurnalistice i utemeljiteljice židovske zajednice Bet Israel u Zagrebu Jasminke Domaš iz 2015. ljeta. U originalu je izašla pod naslovom Glasovi, sjećanja, život i predstavlja životne priče Židovkov i Židovov na području bivše Jugoslavije, ke je Domaš za različne projekte snimila i dokumentirala. Prenner je pri nimškoj verziji knjige preuzeo zadaću lektorata i črpio iz toga iskustva za svoj program.
Priredbu su skupa organizirali HKDC, Hrvatski centar, Matica hrvatska Beč kot i Veleposlanstvo Republike Hrvatske. U ime ambasade je govorio Josip Špoljarić: „uvijek se zanimamo za velike priče, ali male priče su, ke nas dotaknu“ rekao je i ukazao na značaj knjige osebujno u pogledu na novi val antisemitizma na svitu. Adrijana Markon Jurčić, predsjednica Matice hrvatske Beč, je preuzela i aktivnu ulogu u programu.
Pokidob autorica knjige Jasminka Domaš nije sama mogla nazočiti prezentaciji, su Adrijana Markon Jurčić po hrvatsku i Konstantin Vlašić po nimšku štale pasaže iz knjige. O Ljerki i čokoladi, o bijegu iz Osijeka i Sarajevu i o zarobljeničtvu i muka u koncentracijski logori. Vlašić je isto pročitao pjesmicu Kumaj Erinnerungen iz svoje nove i prve knjige.
Prenner pojačan od Ralfa Thennera, Haralda Finka i Rainera Gartnera je ganutljivim tekstom dao svoj zvučni izražaj. Za Prennera je zanimljivo, kade i kako se vidi židovska povijest na primjer u Zagrebu. Publiki je predstavio poznate židovske himne, kot i manje poznate jačke madjarskih ili sefardskih Židovov i to u njegovi aranžmani.
Prenner je u svoj program upleo i hrvatsku Curi tiha godinica, kade u daljnjem tekstu veli: Na tri ljeta moram pojti ja za vojaka. A i povratak u domovinu za mnoge Židove ili nije bio moguć ili je bio jako težak, ar da već ništ nije bilo tako kot kad su ostavili dom. Ovoj ćuti je Prenner posvetio uzlopsku jačku Tiramtiro, istovrimeno i ime albuma, ki je predstavio pred dvimi ljeti, ka gradi, tako Prenner na makabrističnom veselju najvećega tužnjaka.
Prenner je završio večer s veselim turopoljskim drmešom u vlašćoj interpretaciji i mudrimi riči: Iako Židovi danas falu u Gradišću i u Hrvatskoj, ostaje ufanje, da su zagrljeni životom.
Tereza Grandić