Opet se približuje ova jedna jedina sjednica ljeta, kade neka neodibrana, nego po nepostojeći i nezapisani kriterija sastavljena grupa odlučuje o budućem djelovanju hrvatskih društav. Ova drastična rečenica se pravoda odnosi na sjednicu takozvanoga Savjeta za hrvatsku narodnosnu grupu.

O ukupno 1,6 milioni eurov smi grupa ljudi prvo odlučiti i onda podiliti. Po ki kriterija su se u prošlosti i ćedu se i ov put držati se zapravo ne zna. Obrazloženje, morebit još i pismeno nikad ne postoji. Zapravo Savjet pravoda samo savjetuje, ali, blago formulirano, konačne svote Saveznoga kancelarstva se još nikad nisu razlikovale od onih preporukov.

Nedavno sam čula izreku, da je konstrukt Savjeta „sponzorirana asimilacija”. Po principu: Dajmo njim pinez i oni se neka svadjaju, gdo će koliko dostati. Ne daj Bože, da bi sklopili kakove kooperacije. Ovako mala grupa ljudi medjusobno riva tisućke simo tamo, dokle se pozabi na ozbiljne probleme.

Sad, ako na ovom mjestu jur tako hitam s ciničnimi rečenicami protiv savjetnikov i rijetko sijenih savjetnic, je opravdano pitati: ča je rješenje? To ćedu pitat svi, ki su ov sistem uopće na put spravili i totalno naviknuti na njega. Iskreno: Nimam idealno rješenje, ali nekoliko idejov.

Kako bi bilo, da savjetniki u Savjetu nisu istovrimeno predsjedniki najvećih društav, ka ostaju najveća društva uprav zbog toga, ar im je najveć pinez zbog svojih savjetnikov osigurano.

Kako bi bilo, ako bi društva, ka su kroz svoje dugoljetno djelovanje pokazala, da djelaju svoj posao, dostala automatski podupiranje, ko garantira funkcioniranje ureda, ada nutarnje organizacije. To uključuju plaće s povišenjem zbog inflacije i stroške za smješćaj, itd. s dugoroč- nom garancijom. Ova podupiranja uopće ne bi se tribala onda diskutirati u ovakovom gremiju.

Kako bi bilo, ako bi se svi drugi pinezi dodilili po projekti, ki se imenuju i javno objavljuju, obračunaju i ocjenjuju od gremija ekspertov.

To bi Saveznomu kancelarstvu šparalo ova jako zanimljiva pitanja o učinkovistosti (Wirkungsorientiertheit), ar bi se kod dobrih molbov ionako i tako vidilo, ki projekti imaju tu učinkovitost.

More se pravoda i veće sanjati o savjetniki i savjetnica, ke su točno preštali sve molbe za odluku, o pravi izbori zastupnic i zastupnikov po demokratični i jasni kriterija, o odluka po odredjenom stručnom znanju, o nepostojećem uticaju (bivših jakih) političkih strankov (stranačka društva u društvenoj kuriji), o konkretno definirani cilji Republike Austrije o čuvanju autohtonih manjin, ke se i ostvaru ili o profesionalnom djelovanju hrvatskih ustanovov, omogućenom zbog dovoljnoga financiranja.

Kako bi bilo, da se politika jednoč bavi ovim?