Bivši školski orkestar Panonci je subotu, 28. septembra u punoj Kugi svečevao svoju 30. obljetnicu postojanja.
Veliki Borištof – Zna se, da je dobro, ako su uključena dica, ar onda ćedu roditelji dojti pogledati priredbu. Subotu, 28. septembra u Kugi je došao isto vrlo velik broj roditeljev, rodbine i prijateljev, samo da su dica jur bila odrašćena. Na pozornici je naime sidilo 28 tamburašic i tamburašev med 16 i 47 ljet sa svojimi črljeno-bijelimi kravatami, sve bivše školarice i školari bivše Panonske gimnazije. Ta im je davnoga 1994. ljeta dala ime Panonci.
Utemeljiteljica i angažirana peljačica prve ure Gizela Čenar je nudila ov projekt školaricam i školarom od prvoga do osmoga razreda. Skupni razgovorni i obrazovni jezik je pri tom bio hrvatski. Oko 235 tamburašic i tamburašev je Čenar ovom ponudom dostignula i ovako i dizala ugled hrvatskoga jezika na Panonskoj gimnaziji. Panonci su naime redovito nastupili, oko 300 puti, snimili sedam CD-ov i suradjivali u različni projekti.
Školski orkestar na novom putu
S umirovljenjem Gizele Čenar djeluju Panonci od 2020. ljeta samostalno. U njem okupljeni su bivše školarice i školari gimnazije. Ovako je izgledao i sastav, ki je nastupio prilikom 30. obljetnice. Panonci su si u Kugi priredili dostojan, velik koncert. Gosti su mogli u programski knjižica čitati o svi brojka i superlativa prošlih 30 ljet.
18 točak od ukupno 148 aranžmanov su Panonci pripravili za svoju publiku. Najveći dio tih aranžmanov je plod suradnje Gizele Čenar s poznatim hrvatskim komponistom Božom Potočnikom, koga je jur upoznala u svojoj mladosti. Potočnik je sastav od samoga početka pratio i sa svojimi upečatljivimi aranžmani kovao prepoznatljivost orkestra, ki igra u kompletnom sastavu za tamburaški orkestar u kvartnom G-sustavu.
Tako je i ov program nosio pečat Potočnika: Od genijalnoga predstavljanje instrumentov, prik narodnih jačak do poznatih šlagerov sve do Potočnikove kompozicije povodom obljetnice Srićan dan, ujedno i naslov koncerta. Uz Potočnika su se u povijesti i dva školari istaknuli kao sposobni aranžeri. Marko Blažeta i Justin Kodnar su još za vrime školstva aranžirali jačke za CD Heavy Panonci (2009.). Kodnar je ali i za ov koncert doprinesao vridni vrhunac pred pauzom Zelenu Jelenu i se tim i predstavio kao mogućega budućega aranžera sastava.
Panonci nastupaju kao pravi orkestar sa zahtjevnimi aranžmani sideći. Jačene pasaže preuzimaju pojedine članice i člani sastava solo ili u mali grupa. Da imaju Panonci i onde čuda potencijala je pokazao velik broj Panoncev, ki su se poufali pred mikrofon.
Veliko srce za Panonce – Gospa Gizela
„S Gizelom imate veliko srce, ko je kucalo za vas i još uvijek kuca za vas”, tako je mentor, aranžer i prijatelj, 92-ljetni komponist Božo Potočnik obradovao publiku u svojoj video-poruki. Isto tako poslala je bivša učenica iz Finske video i povidala o Gospi Gizeli.
Panonci su životni projekt ili – kako bi ona pisala u programu – „srićni dani“ Gizele Čenar. To se je uptilo i u nje ganutljivom govoru u kom je svakomu članu i predala novi tisak bivšega kolege Manfreda Leirera, ki prikazuje ljubav i iskre, ke obraduju človika. Isto tako su se i nje školarice i školari obratili njoj: Anita Malli i Oskar Rupp su se zahvalili za veliko srce „Gospe“, ko je skupa držalo orkestar kroz sva ljeta.
Panonci su završili večer skupnom jačkom s bivšimi učitelji uz buran aplauz publike. Drugi nastup je isto jur fiksiran. U decembru nastupa sastav naime u Radiokulturhausu prilikom Svitlost u škurini.