Konačno je koč bilo jako lako napuniti tretu stran ovih novin. Takozvana stranica „manjinska politika“ je jako trpila pod ljetnom pauzom. Ali ljetna pauza pravoda nije jedini uzrok, zač je koč pusta. U manjinski posli se jednostavno prilično malo dogadja. To valja i za ovu vladinu periodu. Po povišenju subvencijov i proglašenju peljajućega medija – svakako dva značajna dostignuća – i nekoliko drugih invencijov je nastalo tiho u manjinskoj politiki. Program koalicijskoga ugovora se nije u potpunosti ispunio. Nije novoga zakona o narodni grupa, nije bilo reforma zastupničtva narodnih grup, hrvatski nije nastao službeni jezik u virtualnom činovničkom prostoru, o dvojezičnom sudstvu se uopće nije čulo diskutirati i Jeniši nisu dostali status narodne grupe. Čim lipše je bio prošli vikend, kada su se hakovci konačno spomenuli svojih agendov i priredili Dan mladine s programom punoga sadržaja. Organizatorice i organizatori su se mogli dati punim pravom hvaliti.

Istina, kratko pred izbori im je bilo lako pridobiti odredjene političarke i političare za svoju priredbu Dan mladine. Da si je još i ministrica Susanne Raab zibrala Dan mladine za pohod je bila srića za hakovce. Ranije ov vikend je naime ona pozvala izibrani dio zastupničtva narodnih grup na informalni razgovor u Palais Porcia. Ovom prilikom rekla je, kako politika daje samo okvir, a manjinske organizacije su one, ke djelaju u njem.

Ako ta okvir odgovara potriboćam manjin, je pravoda lako djelati. Ako to nije slučaj, onda se triba postaviti na noge. A uprav na tom manjka našim manjinskim organizacijam. Djelomično zbog spomenutoga okvira, djelomično zbog znanja. Hakovci na čelu s predsjednikom Aleksom Vukovićem i „sekretaricom“ Verom Buranić su si u prošlih pet do deset ljet izgradili dobro informiran, povezan i kritički krug ljudi, za ke bi bila dob da stupu u prvi red.

Vrlo zanimljiva politička diskusija je naime pokazala, da bi govoračica i govorači za narodne grupe tribali u neki tema malo već inputa iz manjinskih organizacijov. Ako je na primjer govor o zastupničtvu manjinskih organizacijov, ko neka zrcali sve – kako je to naglasila ministrica Raab – onda mora istovrimeno svim političarkam i političarom biti jasno, da su kod imenovanja prošloga Savjeta odbili Aleksandra Vukovića i Maricu Zvonarić – iako nominirani od trih organizacijov. Ali na to je pravoda triba spomenuti. Redovito. Ne samo na koncu legislativne periode. Hakovci bi zbog toga morali pojti pred sud. Nisu imali resurse, tvrdu.

Na političkoj diskusiji na DM-u se je vrtila diskusija o tom, kade prvo ča minjati. Gledeć razvitka narodne grupe sadašnji okvir nikako nije bio uspješan. Vrime je, minjati strategiju. Uticati na okvir u kom djelaju, bi bio vridan posao za naše organizacije.