Po 25. put je Branko Kornfeind ljetos organizirao shodišće Hrvatov pred svim na Hati u ovo slovačko marijansko hodočasno mjesto.
MARIANKA – U nedilju, 4. augusta, je ljetos bilo po 25. put shodišće u Marianku/Marijance u Slovačkoj, malo sjeverno od Bratislave. Hodočasniki iz svih četirih hrvatskih sel u Slovačkoj kot i iz hrvatskih sel na Hati su sudjelovali i došli autobusi odnosno privatnimi vozili.
Početak ovoga vjerskoga ali i zabavnoga otpodneva je križni put, ki pelja po brižuljku s najvišom 12. štacijom, kade stoju tri križi kot na Golgoti. Ostale štacije su male kapelice, u ki je s figurami u prilično originalnoj človičjoj veličini prikazan dogodjaj te štacije.
„Žitak ide gori i doli kot ov križni put. Žitak ali nije muka nego put prema Bogu”, tako Branko Kornfeind pri križnom putu, ki je on predvodio.
Križni put, ki je prilično 90 ljet star, završava kod zdenca, čija voda da je čudotvorna. Tako si je 1300. ljeta jedan slipi siromah oprao tom vodom oči i najednoč je opet vidio. Prilično ovako staro je i ovo hodočasno mjesto, ko je po prvi put spomenuto 1367. ljeta. Polag toga je Marianka najstarje hodočasno mjesto u Slovačkoj i prvo marijansko hodočasno mjesto u Austro-Ugarskoj, ko je nekada bilo tako poznato kot Celje u Austriji.
Pokidob je križni put počeo zakašnjeno, se je i sveta maša u crikvi počela stoprv po pol četvrtoj. Mašu je služio Branko Kornfeind u koncelebraciji Jončija Karalla, farnika Rasporka i Pajngrta i farnika Hrvatskoga Groba Milana Nada.
Muzički su mašu oblikovali velikoborištofski crikveni zbor pojačan s dodatnimi jačkari iz Fileža pod peljanjem Štefana Zvonarića i orgulašem Danielom Kulovićem, Jive Maász na orgula pri jačka s narodom i Branko Kornfeind s tamburaši iz Novoga Sela.
Na koncu svete maše se je Karall zahvalio Branki Kornfeindu, da je počeo organiziranjem ovoga shodišća pred frtalj stoljeća i da je ča do danas pelja.
Poticaj za obnavljanje ovoga običaja je bila izložba u seoskom muzeju u Novom Selu 1998. ljeta, ka se je bavila poviješću hodočašćev. Ondašnji farnik Novoga Sela, Kornfeind, je nato zaključio skupa s tadašnjim farskim vikarom Bijeloga Sela, Fr. Tomašićem, predsjednikom Hrvatskoga kulturnoga saveza u Slovačkoj, Jurkom Cvečkom, i Radom Jankovićem iz Jandrofa, da ćedu oživiti ovo shodišće.
Odonda je 1. nedilja u augustu fiksni termin za ovo veliko shodišće najsjevernijih gradišćanskih Hrvatov. Samo prilikom slavlja 40. obljetnice dušobrižničke službe Kornfeinda je bilo shodišće 25. junija, a u vrime pandemije je jedno ljeto izostalo. Po svetoj maši slijedi obiljna agapa, pri koj svako selo ima svoje stole i kade predstavi kulinarske špecijalitete. Ljetos su to bile na primjer, hladne i teple kobasice, palačinke, kolači i različna pića. Jasno da pri tom ne smi faliti muzika. Tako je Branko Kornfeind igrao s tamburaši iz Novoga Sela. Vjerniki se nisu dali od lake godine bluditi, lišće drivlja je služilo kot krov pod kim se je družilo, jačilo, jilo i pilo.
KK