Za priručnikom „Baština – Priručnik za interpretaciju baštine“ stoju Muze, mala tvrtka, ka povezuje kulturu i turizam. Stručni ženski tim se bavi projekti interpretacije jerbinstva, muzeologijom i upravljanjem jerbinstva.

Za priručnikom „Baština – Priručnik za interpretaciju baštine za nastavu likovne kulture u osnovnoj školi“ stoju Muze, mala tvrtka, ka povezuje kulturu i turizam. Stručni ženski tim se bavi projekti interpretacije jerbinstva, muzeologijom i upravljanjem jerbinstva i razvojem održivoga kulturnoga turizma. Osnivateljica Muzov Dragana Lucija Ratković Aydemir dala nam je odgovore na djelovanje poduzeća i na tom, kako ljude oduševiti za jerbinstvo.

Hrvatske novine: Kulturna i prirodna baština (jerbinstvo) kao temelj poduzeća: Kako si moremo predstaviti djelo Muzov?

Dragana Lucija Ratković Aydemir: Od svojega osnutka djelujemo kao kreativan kolektiv, ki stvara nezaboravne i autentične doživljaje baštine, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Naš tim čini šest stručnjakinj za baštinu, muzeologiju i interpretaciju baštine, a svoj autorski potpis ostvarile smo kroz već od 150 različnih projektov u turizmu i kulturi. Kroz naše djelo smo se već puti uvjerile da baština ima veliku moć osnažiti lokalni identitet, obogatiti život pojedincev i zajednice, ali i potaknuti pozitivne promjene u društvu. U poslidnji ljeti fokusirane smo na razvijanje edukativnih programov kroz ke dilimo naše vridnosti i dugoljetno znanje s brojnimi partneri. Naša snaga je naš tim s kim u svaki projekt nastojimo utkati izvrsnost, perspektive ke potiču na diblje razmišljanje te autorski pečat izvrsnih kreativcev ke okupljamo.

HN: U Hrvatskoj je interpretacija baštine i dio školskoga kurikuluma, autorice ste priručnika za interpretaciju baštine: Ča su ključne točke posredovanja baštine za mladinu?

Ratković Aydemir: Izuzetno smo srićne da smo ostvarile suradnju sa Školskom knjigom da zajedno stvorimo pitak i poučan didaktičan materijal za škole. Iako interpretacija baštine nije dio službenoga školskoga kurikuluma, zahvalne smo da jur mnogi učitelji diljem Hrvatske koristu tajne našega dugoljetnoga iskustva u približavanju baštine svim, pak tako i onim najmladjim. Ključ uspješnoga približavanja baštine leži upravo u temelji interpretacije baštine ter je važno fokusirati se na univerzalne teme s kimi se more povezati svaki od nas, bez obzira na generaciju koj pripada.

Priručnik je nastao kao dio Kluba 5+ Školske knjige, a u oblikovanju nam je kao temelj poslužio i prvi priručnik za interpretaciju baštine koga smo producirale u sklopu Interreg projekta, u partnerstvu sa slovenskimi znanstveniki. Jedan od naših glavnih ciljev bio je osigurati da ov priručnik ne bude ograničen samo na nastavu Likovne kulture, već da njegova teorijska podloga i praktične vježbe budu inspiracija za učitelje i profesore iz drugih predmetov, kao i za edukativne programe kulturnih institucijov.

HN: Priručnik za interpretaciju baštine ima vrlo bogat praktički dio. Kako ljude oduševiti za baštinu?

Ratković Aydemir: Gdo god je u svoji ruka držao naš priručnik shvatit će da praktični dio oblikuje većinu njegovoga sadržaja. I to nije slučajno! Kroz brojne zanimljive vježbe more se iščitati koliko je važna participacija za diblje povezivanje s baštinom. Želja nam je da se kroz zabavne aktivnosti učenice i učenici upoznaju s vještinami interpretacije baštine i potaknu na bolje razumivanje i poštovanje njihovoga vlašćega jerbinstva.

Razumivanje, poštovanje i ljubav prema vlašćoj baštini glavni je alat nje očuvanja za generacije ke dohadjaju. Diboko smo uvjerene da je to ujedno i jedini put za razumivanje, poštovanje i ljubav prema ukupnoj baštini človičanstva. Baština nas uči o lekcija iz prošlosti i sadašnjosti. Ona ima snagu potaknuti našu kreativnost, pozvati nas na dijalog, širiti razumivanje i učiti nas toleranciju kako bi zajedno gradili smisleniju budućnost za sve. Potribno je baštinu maksimalno približiti pojedincu, u njoj ljudi tribaju otkriti djelić sebe ili osnažiti već poznate tradicijske vrijednosti ke dilu sa svojom zajednicom. Za nas je baština platforma za razgovor kroz koga se moremo educirati, inspirirati i diblje povezati, umom i srcem.

HN: Ako mislimo na rič „baština“ brzo ju povezujemo s UNESCO-ovom baštinom. Sad je Hrvatska poznata za to da ima posebno čuda tih elementov na UNESCO-ovoj listi i povezano s tim i čuda ponudov na području baštine. Ča mislite moru druge države naučiti od Hrvatske?

Ratković Aydemir: Tako je, Hrvatska je izuzetno bogato područje različnih tradicijov ke se s gizdavnošću prenosu na mladje generacije. U Registru kulturnih dobar Ministarstva kulture Republike Hrvatske upisano je 215 nematerijalnih kulturnih dobar, a njih 22 nahadjaju se na UNESCO-ovi popisi. Raznolikost upisanih nematerijalnih kulturnih dobar zrcali bogatstvo tradicijske baštine u Hrvatskoj, čiji je velik dio vezan uz tradicije nacionalnih manjin. One često u još većoj mjeri osjećaju potrebu očuvanja svojih baštinskih tradicijov, kako bi osigurali daljnje prenošenje vridnih segmenatov tradicije koj pripadaju.

Kao jednu od velikih snaga hrvatskoga naroda vidimo upravo potrebu lokalnih zajednic za očuvanjem i poticanjem svisti o vridnosti tradicijskih običajev u vrime globalizacijskih procesov i unifikacije kulturnih izričajev.

Medjutim, još uvijek postoji veliki prostor za napredak u procesi zaštite kulturnih dobar, kroz value based interpretaciju, ku upravo i zagovara UNESCO. Interpretacija baštine još uvijek nije širje prepoznata u hrvatski institucija, posebno oni muzejski. Svojim dugoljetnim djelom intenzivno djelujemo na nje valorizaciji, a sve veći broj autentičnih doživljajev baštine čvrsto nas uvjerava da smo na pravom putu očuvanja, razumivanja i ljubavi prema baštini.

HN: Na Vašoj web-stranici nazivate vaše projekte pustolovinami: Ste se u svoji projekti jur upustile u pustolovinu „manjinske zajednice“, a ako da u kom kontekstu?

Ratković Aydemir: U svom dosadašnjem djelu, imale smo priliku interpretirati raznolike baštinske teme, uključujući istaknute ličnosti hrvatske povijesti, maritimnu baštinu, bećarac, prirodnu baštinu, čipkarstvo i mnoge druge. Jedna od naših poslovnih avanturov bila je Ekomuzej Batana u Rovinju. Kroz drevni ribarski brod u fokusu, Ekomuzej Batana zapravo je priča o strastvenoj talijanskoj zajednici ka je kanila sačuvati i prenositi vridnosti svoje ribarske tradicije. Srce Ekomuzeja Batane bila je talijanska zajednica ali i svi gradjani Rovinja. Bilo nam je izuzetno važno da muzej pruži doživljaj duha mjesta i iskustvo žive baštine. Kroz stalnu muzejsku izložbu Kuće o Batani, Spacio Matika - rovinjsku inačicu konobe, Mali škver kade se na očigled pohodnikov izdjelala batana, te Rovinjsku regatu tradicijskih brodic, autentično smo rekreirale nematerijalnu baštinu u stvarnom kontekstu grada. Velika je pohvala da je UNESCO prepoznao projekt Ekomuzeja Batane i uvrstio ga u svoj Registar najboljih praksov očuvanja nematerijalne kulturne baštine svita. Snaga manjinskih zajednic leži u njihovoj velikoj predanosti i povezanosti s vlašćom tradicijom, baštinom i identitetom. Ta snažna želja za očuvanjem vlašćih vridnosti predstavlja glavni pokretač u procesu vridnovanja identiteta manjina u multikulturnom društvu.

HN: Ste jur djelale projekte s jezičnimi manjinami? Gradišćanskohrvatski identitet je usko povezan gh jezikom. Medjutim, stavlja se čuda puti pitanje, kako posredovati i prezentirati manjinski jezik u inojezičnoj većinskoj zajednici?

Ratković Aydemir: U Ekomuzeju Batana, glavni jezik u stalnoj izložbi bio je izvorni rovinjski, odnosno istriotski jezik. Iako ima nek nekoliko desetkov aktivnih govornikov, na ovom su jeziku imenovani svi dijeli batane, a ke koristi i poznaje najširja rovinjska zajednica. Isto tako, ov je jezik živ kroz ostale inačice ekomuzeja, u gastronomiji i u izvodjenju autohtonih jačak - bitinada.

Jezik ima iznimno važnu ulogu u očuvanju manjinskoga identiteta i kulture. Kroz jezik se prenosu povidajke, pjesme, tradicije, običaji i znanje. Jezik predstavlja osnovno sredstvo komunikacije med člani manjinskih zajednic ter je stoga ključan za medjusobno razumivanje i održavanje socijalnih vezov unutar zajednice. Prema UNESCO-u, svakih dvih tajedan nestaje jedan jezik, a do kraja stoljeća moglo bi ih nestati već od 3000 ča ga čini jednim od najugroženijih aspekatov baštine.

Kroz očuvanje i njegovanje jezikov manjinskih zajednic, osiguravamo da bogata kulturna baština tih zajednic ostane živa i da se prenosi na buduće generacije. Jezik je most ki povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost manjinskih kulturov, čineći ih vitalnim dijelom našega globalnoga jerbinstva.

Interpretiranje i jerbinstvo

Baština, druga rič za jerbinstvo, jedan je od ključnih pojmov u priručniku. Da bi štiteljici ili štitelju bilo sve jasno, počinje knjiga i s uvodom o tom, ča je uopće jerbinstvo i predstavlja takozvano kulturno i prirodno jerbinstvo. Lipom grafikom i velikimi slikami se predstavljaju različni primjeri iz Hrvatske od crikvenih inventarov kloštra u Košljunu prik narodne nošnje i svadbene frizure Slavonije do različnih izložbov i centrov za pohoditelje u prirodni parki Hrvatske. Teorijski dio priručnika je zaistinu teorijski i vjerojatno naminjen učiteljstvu i onim, ki kanu posredovati jer- binstvo ter interpretiranje toga drugim. Cilj interpretiranja jerbinstva je naime razumivanje za vridnosti jerbinstva i tako stvaranje povezanosti.

Drugi, praktički dio knjižice znatno je širji. Predstavlja različne vježbe, kako djelati s jerbinstvom. Pristup je zanimljiv i jako jednostavan. Školaricam i školarom se prvo približuje vlašći kulturni identitet – ča otkriva ime o obitelji i kako bi se to moglo zrcaliti u obiteljskom grbu. Nadalje se iskanje proširuje na okolicu, mjesto ili regiju stanovanja. U interaktivni vježba neka zapišu sve posebnosti u mapu, na koncu toga dijela moru se još i baviti UNESCO-ovim popisom. Školarice i školari neka onda predstavljaju kandidata za ta popis i obrazložiti, zač i kako bi ga prijavili. U praktički dio uključen je i pohod muzeju i kritično interpretiranje izloženih predmetov. U mali vježba neka se školarice i školari nauču, kako pisati legendu za odredjeni muzejski predmet, kako snimati audiovodič i kako se konačno more osmisliti i postaviti izložba razreda.
Priručnik za interpretaciju baštine daje kratak uvod u svit kulturnoga i prirodnoga jerbinstva. Drugi dio je je pred svim velika inspiracija za sve one, ke djelaju na daljedavanju jerbinstva. Praktičke vježbe lako su razumljive i jednostavno se moru primijeniti u školskoj nastavi ili u drugom djelovanju s mladimi. A najvažnije: Knjiga potiče na premišljavanje o vlašćem jerbinstvu i vridnosti u žitku. Samo zato je vridno, ju koč zeti u ruke.

Tereza Grandić