Prije deset ljet preminuo je dugoljetni urednik Hrvat­skih novin, kalendarac, l­e­k­tor i korektor publikacijov i Roberta Hajszana Panon­sk­o­ga tr edicijov Panonskoga in­stituta. Kako piše Hajszan u zadnjem Panonskom listu (ki sada izlazi samo još elektronski): Čim dulje ste od nas udaljeni/tim više nam nedo­stajete! Spominjamo se pokojnoga Tome Schneidera ki je pod teškimi uvjeti (djelao je cijeli dan na pošti u Želje­znu) u slobodnom vrimenu i po vikendi lektorirao, korigi­rao tr uredjivao tekste, član­ke, priloge i ostalo na dobr­o­bit gradišćanskih Hrvatov.

Povodom smrti ovoga velikana najsjevernije grane gradišćanskih Hrvatov, onih 1948./49. kao „politički nepovjerljivi“ raseljenih po cijeloj Moravskoj, Češkoj ili pak iseljenih u Austriju, Nimšku i Kanadu.

Mi gradišćanski Hrvati smo znali za moravske Hrvate, onda ako smo ili štali Gradišće Kalendar ili da smo bili iz južnogradišćanske Nove Gore ili Pinkovca. Ignac Horvat je u pedeseti ljeti prošloga stoljeća pisao o Hrvati u južnoj Moravskoj a pred svim i o Aloisu Malecu (1855. -1920.) farniku u Gutfeljtu (Dobré Pole) — u današnjoj Češkoj usko uz austrijsku granicu — ki je objavio hrvatsko-nimško-češki  molitvenik na temelju »Hiže zlate«.

Kad je 28. februara 2012. lje­ta u 94. ljetu života umro prof. vlad. savj. Feri Sučić, u Hrvatski novina broj 10. od 9. marca 2012. ljeta je pisao Petar Tyran da je „s F. Sučićem otišao zadnji velikan našega novinstva ali i književnosti i narodne gla­zbe gradišćanskih Hrvatov“. Feri Sučić ostavio je nezabo­ravne trage i slijede u knji­ž­e­­v­noj, muzičkoj a pred svim i novinarskoj sceni našega m­a­loga hrvatskoga roda i kao takovomu mu se triba neizmjerno zahvaliti i se pokloniti pred velikim umom i čl­o­vikom širokogrudnoga srca i velike duše.